1 „Dávajte si pozor, aby ste nekonali dobré skutky verejne pred ľuďmi a nevystavovali svoju dobročinnosť na obdiv, lebo tým sa pripravíte o odmenu svojho Otca v nebesiach.
2 Preto keď niekomu niečo dávate, nechcite, aby o tom všetci vedeli. Okato – v chrámoch a na uliciach – konajú dobro pyšní pokrytci, lebo túžia, aby ich ľudia chválili. Naozaj, vravím vám: tí si svoju odmenu vyberajú už vopred.
3 Ak ty niekomu pomáhaš, rob to nenápadne; nech tvoja ľavá ruka nevie, čo robí pravá.
4 A tvoj Otec, ktorý vidí aj skryté veci, ti to odplatí.“
5 „A keď sa modlíte, nebuďte ako pokrytci, ktorí sa radi modlievajú v synagógach a na nárožiach, aby ich ľudia videli. Naozaj, vravím vám: tí už dostali svoju odmenu.
6 Ale keď sa chceš modliť, choď domov, zavri za sebou dvere a v skrytosti sa modli k svojmu Otcovi a On, ktorý vidí aj to, čo je skryté, ťa vypočuje.
7 Neopakujte bezmyšlienkovite modlitbu ako ľudia, ktorí Boha nepoznajú. Myslia si, že ich Boh vypočuje, keď budú svoju prosbu dlho omieľať.
8 Nenapodobňujte ich, veď váš Otec pozná vaše potreby skôr, ako ich vyslovíte.“
9 „Modlite sa teda takto:Otče náš, ktorý si na nebesiach,posväť sa tvoje meno.
10 Príď tvoje kráľovstvo.Buď tvoja vôľa ako v nebi, tak i na zemi.
11 Chlieb náš každodenný daj nám dnes.
12 A odpusť nám naše viny,ako i my odpúšťame svojim vinníkom.
13 A neuvoď nás do pokušenia,ale zbav nás zlého.
14 Ak odpustíte iným ich previnenia, aj váš nebeský Otec odpustí vám.
15 Ale ak im vy neodpustíte, ani vy nemôžete rátať s Božím odpustením.“
16 „A ak sa postíte, netvárte sa utrápene, nemračte sa ako pokrytci, ktorí takto upozorňujú svoje okolie na to, že sa postia. Naozaj vám hovorím: tí už dostali svoju odmenu.
17 Ale keď sa ty postíš, pekne sa uprav a tvár sa prirodzene,
18 aby na tebe nikto nič nezbadal. Vie o tom iba tvoj Otec, ktorý vidí to, čo je ľuďom skryté. A jedine tak ti pôst prinesie duchovný úžitok.
19 Nezhromažďujte si bohatstvo na zemi, kde rýchlo stráca svoju hodnotu, alebo ho môžu ukradnúť zlodeji.
20 Zhromažďujte si radšej poklady v nebi, kde nikdy nestratia svoju hodnotu, ani ich neukradne nijaký zlodej.
21 Lebo kde je vaše bohatstvo, tam je aj vaše srdce.
22 Svetlom tela je oko. Ak je tvoje oko čisté, tvoja duša je naplnená jasom.
23 Ale ak je tvoje oko zakalené nečistými myšlienkami a túžbami, si ponorený do hlbokých temnôt. Ak nemáš v sebe svetlo, blúdiš v beznádejnej tme.“
24 „Nikto nemôže slúžiť dvom pánom. Jedného totiž bude nenávidieť a druhého mať v láske, alebo jednému bude dávať prednosť a druhého bude zanedbávať. Nedá sa slúžiť zároveň Bohu aj majetku.
25 Preto vám radím: netrápte sa hmotnými starosťami – o jedlo, pitie a odev. Či nie je život viac ako jedlo a telo viac ako šaty?
26 Pozrite na vtáky: nesejú ani nežnú, nezhromažďujú obilie do sýpok, a predsa ich nebeský Otec živí. Či nie ste omnoho cennejší ako ony?
27 Nech by ste sa akokoľvek starali, aj tak si nepredĺžite život ani o jediný okamih.
28 A prečo sa toľko trápite s oblečením? Pozrite na poľné kvety: nepracujú, nepradú,
29 a predsa ani Šalamún vo svojom kráľovskom majestáte nebol tak oblečený ako hociktorý z nich.
30 A ak teda Boh zaodieva do takej nádhery obyčajné poľné kvietky, ktoré dnes kvitnú a zajtra uschnú, nepostará sa tým skôr o vás? To mu tak málo dôverujete?
31 Preto sa netrápte a nespytujte: Čo budeme jesť? Čo budeme piť? Čo si oblečieme?
32 Ľudia, ktorí nepoznajú Boha, tieto veci kladú na prvé miesto a trápia sa pre ne. Ale vy máte nebeského Otca, a ten dobre vie, čo všetko potrebujete.
33 Dajte Bohu prvé miesto vo svojom živote a on vám dá, čo budete potrebovať.
34 Netrápte sa teda o budúcnosť. Každý deň má dosť svojich starostí. A Boh vám ich pomôže riešiť aj zajtra.“ 

1 „Neodsudzujte iných, nebudú odsudzovať ani vás.
2 Lebo tak ako sa vy správate k iným, budú sa správať aj k vám.
3 Ako to, že vidíš smietku v oku iného, ale brvno vo vlastnom oku nepozoruješ?
4 Ako môžeš povedať inému: Dovoľ, aby som ti vybral z oka smietku, a brvno vo vlastnom oku ti neprekáža?
5 Odstráň najprv brvno zo svojho oka, a až potom budeš dobre vidieť, aby si mohol vybrať smietku z oka svojho blížneho.
6 Je zbytočné vysvetľovať Božie pravdy tým, ktorí nimi pohŕdajú. Nehádžte perly sviniam! Čo sa stane? Perly pošliapu a vás napadnú.“
7 „Proste, a dostanete, hľadajte, a nájdete. Klopte, a otvoria vám.
8 Lebo každý, kto prosí, dostane, kto hľadá, nájde, a tomu, kto klope, otvoria.
9 Keby ktoréhokoľvek z vás poprosilo vlastné dieťa o kus chleba, dali by ste mu azda kameň?
10 A namiesto ryby by ste mu dali hada? Určite nie!
11 Ak teda vy, ľudia tvrdého a hriešneho srdca, viete dávať svojim deťom dobré veci, tým skôr ich dá nebeský Otec tým, ktorí ho o to prosia.
12 Zaobchádzajte s inými tak, ako by ste chceli, aby oni zaobchádzali s vami. V týchto slovách je zahrnutý celý Starý zákon.“
13 „Do neba môžeme vojsť iba úzkou bránou. Priestranná brána a široká cesta vedú do záhuby, a predsa toľko ľudí sa nimi uberá.
14 Brána a cesta do života sú úzke a je málo tých, ktorí ich nájdu.
15 Majte sa na pozore pred falošnými náboženskými učiteľmi: prichádzajú k vám preoblečení za bezbranné ovce, ale v skutočnosti sú to draví vlci.
16 Strom spoznáte podľa ovocia; ich spoznáte podľa toho, ako žijú a správajú sa.
17 Azda sa oberá hrozno z tŕnia a figy z bodľačia?
18 Dobrý strom nemôže rodiť zlé ovocie ani zlý strom dobré.
19 Každý strom, ktorý nenesie dobré ovocie, vytnú a spália.
20 Ovocie – činy človeka, to je spoľahlivý poznávací znak.
21 Nie každý, kto ma oslovuje Pane, Pane, príde do nebeského kráľovstva. Rozhodujúce je, či poslúcha môjho Otca.
22 V deň posledného súdu mnohí povedia: Pane, Pane, či sme v tvojom mene nekázali, či sme nevyháňali démonov a či sme nerobili mnohé zázraky?
23 Ale ja im odpoviem: Nikdy ste mi nepatrili a páchali ste zlé činy. Choďte preč!
24 Každého, kto počuje tieto slová a koná podľa nich, možno prirovnať k prezieravému mužovi, ktorý si postavil dom na skale.
25 Spustil sa lejak, privalila sa povodeň a prudká víchrica sa oprela do múrov domu, ale sa nezrútil, lebo mal základy postavené na skale.
26 Ale toho, kto počuje moje slová, no nekoná podľa nich, možno prirovnať k nerozumnému človeku, ktorý si postavil dom na piesku.
27 Spustil sa lejak, privalila sa povodeň, prudká víchrica sa oprela do múrov jeho domu – a dom s veľkým rachotom spadol.“
28 Keď Ježiš dohovoril, ľudia žasli nad jeho učením,
29 lebo na rozdiel od učiteľov, ktorých poznali, z Ježiša a jeho slov vyžarovala zvláštna moc. 

1 Keď Ježiš zostupoval z vrchu, hrnuli sa za ním veľké zástupy.
2 Tu sa k nemu priblížil malomocný, kľakol si pred neho a povedal: „Pane, keby si chcel, môžeš ma uzdraviť!“
3 Ježiš vystrel ruku, dotkol sa ho a povedal: „Áno, chcem, buď zdravý.“ Po malomocenstve nezostalo ani stopy.
4 Ježiš mu povedal: „Nikomu nič nehovor, ale choď, ukáž sa kňazovi a obetuj dar, ako to nariadil Mojžiš – na dôkaz, že si zdravý.“
5 Keď prichádzal do Kafarnauma, pristúpil k nemu rímsky stotník a poprosil ho:
6 „Pane, môj sluha leží doma ochrnutý a trpí hroznými bolesťami.“
7 Ježiš mu odpovedal: „Prídem a uzdravím ho.“
8 Tu mu stotník povedal: „Pane, nie som hodný, aby si vošiel pod moju strechu. No stačí tvoje slovo a bude zdravý.
9 Veď ja viem, ako to je: Ja sám som podriadený, ale mám aj pod sebou vojakov. Ak niektorému poviem: Choď!, tak ide, a inému: Poď!, tak príde, a ak poviem sluhovi: Urob to!, tak to vykoná. A ty máš takú moc nad chorobami.“
10 Keď to Ježiš počul, začudoval sa a povedal tým, čo šli s ním: „Vravím vám, že s takou veľkou vierou som sa nestretol v celom Izraeli.
11 A bude to veru tak, že mnohí ľudia zo všetkých strán sveta zaujmú miesto pri stole v nebeskom kráľovstve s Abrahámom, Izákom a Jakobom,
12 kým Izraeliti, pre ktorých bolo kráľovstvo pripravené, budú hnaní do temnôt, kde bude plač a škrípanie zubami.“
13 Potom sa opäť obrátil k stotníkovi: „Vráť sa domov! To, čomu si uveril, sa stalo!“ A sluha bol v tej chvíli uzdravený.
14 Potom Ježiš vošiel do Petrovho domu a našiel tam jeho svokru ležať s vysokou horúčkou.
15 Dotkol sa jej ruky a teplota hneď klesla a uľavilo sa jej natoľko, že vstala a obslúžila hosťa.
16 Večer priviedli k nemu mnohých posadnutých zlými duchmi. Jediným slovom vyhnal z nich zlých duchov a všetkých chorých uzdravil.
17 Takto sa splnilo, čo predpovedal prorok Izaiáš: „On vzal na seba naše slabosti a niesol naše choroby.“
18 Keď Ježiš videl, ako sa okolo neho hromadia zástupy, rozkázal učeníkom, aby sa preplavili v člne na druhý breh jazera.
19 Vtom ho zadržal jeden z učiteľov Zákona a povedal mu: „Majstre, pôjdem za tebou kamkoľvek.“
20 Ježiš mu na to odpovedal: „Líšky majú svoje nory a vtáci hniezda, ale ja, Syn človeka, nemám dom ani miesto, kde by som si zložil hlavu.“
21 Jeden z jeho žiakov mu zasa povedal: „Pane, kým pôjdem za tebou, dovoľ mi pochovať otca!“
22 Ale Ježiš mu odpovedal: „Poď za mnou hneď. Nech tí, čo sú duchovne mŕtvi, pochovávajú svojich mŕtvych.“
23 Potom vstúpil Ježiš do člna a plavil sa s učeníkmi na druhý breh.
24 Zrazu sa strhla prudká búrka a čln sa takmer potápal vo vysokých vlnách. No Ježiš pokojne spal.
25 Priskočili k nemu a zobudili ho: „Pane, zachráň nás, hynieme!“
26 Ale Ježiš im odpovedal: „Prečo sa tak bojíte? Kde je vaša viera?“ Vstal, pohrozil vetru a vlnám, a búrka hneď prestala a nastalo ticho.
27 Učeníci boli ohromení a vraveli si: „Kto je to vlastne, že ho poslúchajú víchrica aj more?“
28 Keď pristáli na druhom brehu neďaleko Gadary, zbadali dvoch mužov posadnutých démonmi. Žili v skalných hroboch a boli takí nebezpeční, že sa nikto neodvážil tadiaľ ísť.
29 Začali pokrikovať na Ježiša: „Čo ťa je po nás, Syn Boží? Prišiel si nás trápiť? Ešte na nás nemáš právo!“
30 Neďaleko sa páslo veľké stádo svíň.
31 A démoni ho prosili: „Ak nás už chceš vyhnať, pošli nás do toho stáda svíň!“
32 „Nedbám, choďte!“ povedal im Ježiš.A hneď vyšli z ľudí a vošli do svíň. Celé stádo sa ihneď splašilo, rútilo sa dolu brehom a potopilo sa v jazere.
33 Pastieri svíň sa rozbehli do mesta a všade rozchýrili, čo sa stalo. Celé mesto utekalo oproti Ježišovi a žiadali ho, aby odišiel z ich kraja. 

1 Zatim Sveti Duh odvede Isusa u pustinju da ga ondje kuša đavao.
2 Ništa nije jeo četrdeset dana i četrdeset noći pa je nakon toga vrlo ogladnio.
3 Tada mu pristupi napasnik i reče mu: "Ako si Božji Sin, reci ovom kamenju da postane kruhom."
4 Ali Isus mu odgovori: "U Svetome pismu piše:'Ne živi čovjek samo o kruhu, već i o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.'"
5 Tada ga đavao odvede u Jeruzalem, navrh Hrama
6 i reče: "Ako si Božji Sin, skoči! Jer Sveto pismo kaže:'On zapovijeda svojim anđelima da te čuvaju. Oni će te svojim rukama zadržati da ni nogom o kamen ne udariš.'"
7 Isus mu odgovori: "Sveto pismo također kaže: 'Ne iskušavaj Gospodina Boga svojega!'"
8 Đavao ga zatim povede na vrh vrlo visoke gore te mu pokaže sve narode svijeta i svu njihovu slavu.
9 "Sve ću ti ovo dati", reče mu, "ako mi se ničice pokloniš!"
10 "Odlazi, Sotono!" reče mu Isus. "U Svetome pismu piše:'Klanjaj se samo Bogu i njemu jedinome služi!'"
11 Tada đavao ode, a dođu mu služiti anđeli.
12 Kad je Isus čuo da su Ivana zatvorili, povuče se u Galileju.
13 Ode iz Nazareta te se nastani u Kafarnaumu, na Zebulunovu i Naftalijevu području.
14 Tako se ispunilo Izaijino proročanstvo:
15 "U zemlji Zebulunovoj i Naftalijevoj, uz more, s one strane Jordana, u poganskoj Galileji,
16 narod koji je u tmini živio ugleda veliku svjetlost;onima što su prebivali u mračnom predjelu smrtizasjalo je jarko svjetlo."
17 Otada Isus počne propovijedati: "Pokajte se za grijehe i obratite se Bogu jer je nebesko kraljevstvo blizu!"
18 Prolazeći jednom obalom uz Galilejsko jezero, Isus opazi dvojicu braće - Šimuna, zvanoga još i Petar, i Andriju - kako bacaju mrežu u more. Bili su, naime, ribari.
19 Reče im: "Pođite za mnom i ja ću vas učiniti ribarima ljudi!"
20 Oni smjesta ostave svoje mreže te pođu za njim.
21 Malo dalje ugleda drugu dvojicu braće, Jakova i Ivana, kako sjede u lađici sa svojim ocem Zebedejem i krpaju mreže. Pozove i njih.
22 Oni smjesta ostave lađicu i oca te pođu za njim.
23 Isus je putovao cijelom Galilejom poučavajući u židovskim sinagogama, propovijedajući Radosnu vijest o nebeskom kraljevstvu te iscjeljujući svaku vrstu bolesti i nemoći u narodu.
24 Glas o njemu pronese se po svoj Siriji, pa su mu ljudi čak i odande dovodili sve koje je mučila kakva bolest i patnja: opsjednute, mjesečare i uzete, a on ih je ozdravljao.
25 Za njim je nagrnulo silno mnoštvo iz Galileje, Dekapolisa, Jeruzalema i cijele Judeje, pa čak i s druge strane Jordana. 

1 Kad Isus ugleda da se okupilo mnoštvo, popne se na goru i sjedne. Nato mu priđu njegovi učenici.
2 On počne poučavati.
3 "Blago onima koji shvaćaju da im je Bog potrebanjer je njihovo nebesko kraljevstvo.
4 Blago onima koji tuguju,jer će ih Bog utješiti!
5 Blago krotkima,jer će baštiniti zemlju.
6 Blago onima koji su gladni i žedni pravednosti,jer će je se nasititi.
7 Blago milosrdnima,jer će se i njima iskazati milosrđe.
8 Blago ljudima čista srca,jer će gledati Boga.
9 Blago mirotvorcima,jer će se nazivati Božjom djecom!
10 Blago onima koje progone zato što su pravedni pred Bogom,jer je njihovo nebesko kraljevstvo!
11 Blago vama kad vas zbog mene budu grdili i progonili i lažno vam pripisivali kojekakva zla!
12 Radujte se zbog toga, silno se radujte! Jer velika vas nagrada čeka na nebesima. Tako su progonili i proroke prije vas!
13 "Vi ste sol čovječanstvu. Ali kakva je korist od soli ako obljutavi? Za što se može uporabiti? Ni za što, osim da se izbaci van, da ju ljudi pogaze.
14 Vi ste svjetlost svijetu - grad na gori koji noću sjaji da ga svi vide.
15 Svjetiljku ne palite da biste ju pokrili, nego da biste ju postavili tako da svijetli svima u kući.
16 Neka vaša svjetlost svijetli pred ljudima tako da vide vaša dobra djela i da slave vašega nebeskog Oca.
17 "Nemojte pogrešno shvatiti da sam došao ukinuti Mojsijev zakon i zapise proroka. Nisam ih došao ukinuti, nego ispuniti.
18 Zaista vam kažem: Sve dok postoji nebo i zemlja, nijedno slovce, nijedan potez pera u Zakonu neće nestati dok se sve ne ostvari.
19 Prekrši li zato tko i najmanju zapovijed i druge tome pouči, bit će najmanji u nebeskom kraljevstvu. Ali oni koji poučavaju Božjim zakonima i pokoravaju im se bit će veliki u nebeskom kraljevstvu.
20 Kažem vam, ne bude li vaša pravednost veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, nipošto nećete ući u nebesko kraljevstvo!"
21 "Čuli ste da je starima rečeno u Mojsijevu zakonu: 'Ne ubij! Tko ubije, mora biti izveden pred sud.'
22 A ja vam kažem: Tko se rasrdi na svojeg brata, odgovarat će pred sudom! Nazove li ga glupanom, odgovarat će pred najvišim sudom. A nazove li ga luđakom, odgovarat će za to u paklenome ognju!
23 Stojiš li, dakle, pred žrtvenikom u Hramu prinoseći žrtvu Bogu pa se iznenada sjetiš da neki tvoj brat ima što protiv tebe,
24 ostavi žrtvu pred žrtvenikom pa se najprije pomiri s njime, a tek onda dođi i prinesi žrtvu Bogu.
25 Brzo se nagodi s protivnikom, prije nego što bude kasno, dok te nije izveo pred sud, a sudac bacio u tamnicu.
26 Zaista ti kažem, odande nećeš izići sve dok ne isplatiš i posljednji novčić.
27 "Čuli ste da u Mojsijevu zakonu piše: 'Ne čini preljuba!'
28 A ja vam kažem: Tko samo i pogleda ženu s požudom, već je u svojem srcu s njom počinio preljub.
29 Ako te tvoje desno oko navodi na grijeh, iskopaj ga i baci. Bolje ti je da samo jedan dio tvojeg tijela bude uništen nego da sav budeš bačen u pakao.
30 Pa makar te i tvoja desna ruka navodila na grijeh, odsijeci ju i baci od sebe. Bolje da ostaneš bez jednoga od udova nego da ti cijelo tijelo ode u pakao."
31 "Također ste čuli: 'Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu.'
32 Ali ja vam kažem: Tko god se razvede od svoje žene, osim zbog njezina bluda, navodi ju na preljub. I tko god se oženi razvedenom ženom, čini preljub."
33 "Čuli ste da u Mojsijevu zakonu piše: 'Ne krši zakletve, nego izvrši ono na što si se Gospodinu zakleo.'
34 A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom, jer je Božje prijestolje,
35 ni zemljom, jer je podnožje njegovim nogama, ni Jeruzalemom, jer je to grad velikoga kralja.
36 Ne kunite se ni svojom glavom, jer ni jednu jedinu vlas niste u stanju učiniti bijelom ili crnom.
37 Kad kažete: "Da", neka to znači "da", kad kažete: "Ne", neka znači "ne"; sve što je više, dolazi od Zloga.
38 "Čuli ste da u Mojsijevu zakonu piše: 'Oko za oko, zub za zub!'
39 A ja vam kažem: Ne opirite se zlotvoru! Pljusne li vas, naprotiv, tko po jednom obrazu, okrenite mu i drugi!
40 Ako bi se tko htio s tobom parničiti da ti otme košulju, daj mu i svoj ogrtač.
41 Primoraju li te rimski vojnici da im poneseš opremu jednu milju, ponesi ju dvije.
42 Zatraži li tko nešto od tebe, daj mu, i nemoj okrenuti leđa onome tko te zamoli da mu posudiš."
43 "Čuli ste da u Mojsijevu zakonu piše: 'Ljubi svoje bližnje, a mrzi neprijatelje!'
44 A ja vam kažem: Ljubite i svoje neprijatelje i molite se za one koji vas progone!
45 Tako ćete se ponijeti kao prava djeca svojega nebeskog Oca, koji daje da njegovo Sunce izlazi i nad zlima i nad dobrima te da kiša pada i pravednicima i nepravednicima.
46 Jer ako volite samo one koji vas vole, kakvu nagradu možete očekivati? Ne čine li tako i pokvarenjaci?
47 Ako ste ljubazni samo prema svojoj braći, po čemu se razlikujete od drugih? Tako postupaju i neznabošci.
48 Budite, dakle, savršeni kao što je savršen vaš nebeski Otac."

1 "Pazite! Nemojte svoja dobra djela činiti javno da vam se drugi dive jer onda nećete primiti plaću od svojega nebeskog Oca.
2 Zato kada daješ milodar, ne trubi pred sobom kao što to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da ih ljudi hvale. Zaista vam kažem, drugu nagradu osim te neće dobiti.
3 Naprotiv, kada daješ milodar, neka tvoja ljevica ne zna što radi desnica.
4 Udijeli svoj milodar potajno pa će te tvoj Otac, koji vidi i u tajnosti, nagraditi."
5 "I kada se molite, ne budite poput licemjera koji se vole moliti u sinagogama i po uličnim raskrižjima da ih ljudi vide. Zaista vam kažem, drugu nagradu osim te neće dobiti.
6 Ti, naprotiv, kada se moliš, uđi nekamo gdje ćeš biti sam, zatvori za sobom vrata te se pomoli Ocu u tajnosti, a tvoj će te Otac, koji vidi u tajnosti, nagraditi.
7 Kad se molite, ne nabrajajte isprazne riječi kao pogani, koji misle da će biti uslišani zbog svojega nabrajanja.
8 Ne činite kao oni jer vaš Otac dobro zna što vam je potrebno i prije nego što ga zamolite.
9 Zato se vi molite ovako:'Oče naš na nebu, neka se štuje tvoje sveto ime.
10 Neka dođe tvoje kraljevstvo. Neka se tvoja volja provodi na zemlji kao i na nebu.
11 Kruh naš svagdašnji daj nam danas
12 i oprosti nam naše grijehe kao što i mi opraštamo onima koji griješe protiv nas.
13 I ne dopusti da podlegnemo kušnji, nego nas izbavi od Zloga.'
14 Jer ako oprostite ljudima njihove pogreške, i vaš će nebeski Otac vama oprostiti.
15 Ali ne oprostite li vi drugima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće oprostiti vama.
16 Kad postite, ne mrštite se kao licemjeri, koji izobliče lice kako bi ljudi opazili da poste. Zaista vam kažem, drugu nagradu osim te neće dobiti.
17 Ali ti se, kada postiš, lijepo uredi
18 da tvoj post ne zapaze ljudi, nego samo tvoj Otac koji je u tajnosti. I tvoj će ti Otac, koji vidi u tajnosti, uzvratiti."
19 "Ne zgrćite sebi blago ovdje na zemlji, gdje ga mogu izgristi moljci ili može zahrđati, gdje lopovi provaljuju i kradu.
20 Stječite sebi blago na nebu, gdje ga ne mogu izgristi moljci ni hrđa, gdje lopovi ne provaljuju i ne kradu.
21 Jer gdje ti je blago, bit će ti i srce.
22 Oko je poput svjetiljke tijelu. Ne budete li odviše brinuli za materijalna dobra jasno ćete vidjeti u životu,
23 ali ako za njih budete previše brinuli vid će vam biti zasjenjen i duboka će vam tama ispuniti život.
24 Nitko ne može služiti dvojici gospodara jer će jednomu biti odan, a drugoga prezirati. Zato ne možete služiti i Bogu i bogatstvu.
25 Zato vam kažem: Ne brinite se tjeskobno kako ćete preživjeti, što ćete jesti ili piti, ni u što ćete obući svoje tijelo! Nije li život vredniji od hrane, a tijelo od odjeće?
26 Pogledajte ptice nebeske! Niti siju, niti žanju, niti sabiru u žitnice jer ih hrani vaš nebeski Otac. A niste li vi mnogo vredniji od njih?
27 Može li tko od vas sebi brigama produžiti život barem i za jedan dan?
28 Zašto se onda brinuti za odjeću? Pogledajte samo poljske ljiljane! Niti se muče niti predu.
29 A kažem vam da se ni kralj Salomon u svoj svojoj raskoši nije zaodjenuo kao jedan od njih.
30 Pa ako Bog tako odijeva poljsku travu koja danas jest, a već se sutra baca u peć, zar se neće još i više brinuti za vas, malovjerni?
31 Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: 'Što ćemo jesti?', 'Što ćemo piti?' ili 'U što ćemo se obući?'
32 jer tako čine nevjernici. Vaš nebeski Otac zna da vam je sve to potrebno.
33 Stoga najprije tražite Božje kraljevstvo i njegovu pravednost, pa će vam se i to nadodati.
34 Ne brinite se zato tjeskobno za sutra jer će ono donijeti nove brige. Današnja vam je muka dovoljna za danas." 

1 "Ne osuđujte, da ne budete osuđeni.
2 Jer kako vi sudite druge, tako će se i vama suditi. Kako mjerite drugima, i vama će se mjeriti.
3 Što imaš gledati trn u oku svojega brata kad u vlastitom oku ni brvna ne opažaš?
4 Kako možeš reći bratu: 'Daj da ti izvadim trn iz oka' kad sam imaš brvno u oku?
5 Licemjeru! Izvadi najprije brvno iz vlastitog oka, pa ćeš onda dobro vidjeti kako da bratu izvadiš trn iz oka.
6 Ne dajte svetinje psima! Ne bacajte biserje pred svinje! Jer svinje će ga pogaziti, a psi se okrenuti te vas rastrgati.
7 Molite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!
8 Jer tko god moli, prima. Tko god traži, nalazi. Tko kuca, otvara mu se.
9 Bi li itko od vas svojemu djetetu, kad bi ga zamolilo kruha, dao kamen?
10 Ili bi mu tko dao zmiju kad ga zamoli ribu?
11 Pa ako vi, grešni ljudi, znate davati dobre darove svojoj djeci, koliko će više vaš nebeski Otac darovati dobra onima koji ga mole?"
12 "Činite drugima ono što biste htjeli da drugi čine vama. To je bit učenja cijeloga Mojsijeva zakona i Proroka."
13 "Uđite na uska vrata! Jer široka vrata i prostran put vode u propast i mnogi njime idu.
14 Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život! Malo ih je koji ga nalaze."
15 "Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze u ovčjem runu, a iznutra su grabežljivi vukovi.
16 Prepoznat ćete ih po njihovim plodovima. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve?
17 Tako svako dobro stablo rađa dobrim, a nevaljalo stablo nevaljalim plodovima.
18 Niti dobro stablo može roditi nevaljalim rodom, niti nevaljalo stablo dobrim rodom.
19 Svako stablo koje ne rađa dobrim rodom siječe se i baca u oganj.
20 Poznat ćete ih, dakle, po plodovima."
21 "U nebesko kraljevstvo neće ući svi koji me nazivaju Gospodinom, već samo koji slušaju mojega nebeskog Oca.
22 Na sudu će mi mnogi reći: 'Gospodine, Gospodine! Nismo li u tvoje ime prorokovali? Nismo li se služili tvojim imenom da istjerujemo zle duhove i da činimo mnoga druga čudesa?'
23 Ali odgovorit ću im: 'Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!'
24 Tko god sluša ove moje riječi i tako čini, mudar je kao i čovjek koji gradi kuću na čvrstoj stijeni.
25 Zapljušti kiša, navale bujice, zapušu vjetrovi i stanu šibati kuću, ali se ona ne sruši jer je izgrađena na stijeni.
26 Naprotiv, tko čuje ove moje riječi, a ne čini tako, jest poput luda čovjeka koji sebi gradi kuću na pijesku.
27 Zapljušti kiša, navale bujice, zapušu vjetrovi i stanu šibati kuću, i ona se sruši. I velika bijaše njezina ruševina."
28 Kad je Isus završio govor, mnoštvo je bilo zaneseno njegovim učenjem
29 jer je učio kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci. 

1 Veliko je mnoštvo pohrlilo za Isusom dok je silazio s gore.
2 Odjednom mu pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i zamoli ga: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me iscijeliti."
3 Isus ispruži ruku i dotakne čovjeka. "Hoću! Ozdravi!" reče mu. I guba odmah nestane.
4 Isus mu reče: "Nikome o tomu ne govori, već idi ravno svećeniku te sa sobom ponesi žrtveni dar prema Mojsijevu zakonu kao javno svjedočanstvo svojeg ozdravljenja.
5 Kad Isus dođe u Kafarnaum, pristupi mu neki stotnik
6 i reče: "Gospodine, sluga mi kod kuće leži uzet i u teškim mukama."
7 "Doći ću ga iscijeliti", odgovori mu Isus.
8 Stotnik odgovori: "Gospodine, nisam dostojan da uđeš u moju kuću. Samo reci da ozdravi i on će ozdraviti!
9 Jer i moram slušati svoje nadređene. A podređenom vojniku kažem: 'Idi!' i on ode, te drugome: 'Dođi!' i dođe; a sluzi kažem: 'Učini to!' i on učini."
10 Kad je to čuo, Isus se zadivi. Okrene se mnoštvu, pa reče: "Zaista vam kažem, takve vjere nisam vidio ni u koga u cijelom Izraelu.
11 Kažem vam da će mnogi pogani sjesti u nebeskom kraljevstvu s Abrahamom, Izakom i Jakovom,
12 a mnogi Izraelci biti izbačeni u mrklu tamu gdje će biti plač i škrgut zuba."
13 Zatim reče rimskome stotniku: "Idi! Neka ti bude kako si vjerovao!" I sluga mu istog trena ozdravi.
14 Kad je Isus došao u Petrovu kuću, Petrova punica ležala je bolesna, u vrućici.
15 Isus joj dotakne ruku i vrućica nestane. Žena ustane i počne ga posluživati.
16 Te mu večeri dovedu mnoge opsjednute. Na njegovu riječ svi su zli duhovi izlazili, a svi bolesnici ozdravljali.
17 Tako se ispunilo što je napisao prorok Izaija:"On slabosti naše uze i ponese naše bolesti."
18 Kad je Isus vidio koliko se mnoštvo okuplja, zapovjedi da otplove na drugu stranu jezera.
19 Tada mu priđe neki pismoznanac i reče: "Učitelju, slijedit ću te kamo god ti pošao."
20 Isus mu odgovori: "Lisice imaju jame i ptice imaju gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje ni glavu nasloniti."
21 Drugi mu od učenika reče: "Gospodine, dopusti mi da najprije pokopam svojeg oca."
22 Ali Isus mu odgovori: "Pođi za mnom i pusti da mrtvi pokapaju svoje mrtvace!"
23 Isus se ukrca u lađu, a za njim uđu i njegovi učenici.
24 Odjednom nastane tako silna oluja da su se valovi prelijevali preko lađice. Isus je spavao.
25 Učenici dođu k njemu i probude ga: "Gospodine, spasi nas! Izginut ćemo!"
26 Isus im reče: "Malovjerni! Što se toliko strašite?" Ustane zatim i zaprijeti vjetru i valovima, a oluja se stiša i nastane mukla tišina.
27 Ljudi su se u čudu pitali: "Pa tko je on da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?"
28 Kad su stigli na drugu stranu jezera, u gadarski kraj, susretnu ga dvojica opsjednutih koji su dolazili iz grobnica i bili tako goropadni da zaradi njih nitko nije mogao proći tim putem.
29 Odjednom poviču: "Što hoćeš od nas, Sine Božji? Došao si nas ovdje mučiti prije vremena?"
30 Nedaleko je paslo veliko krdo svinja.
31 Zli duhovi zamole Isusa: "Ako nas istjeraš, pošalji nas u ono krdo svinja."
32 "Idite!" reče im Isus. Oni iziđu iz opsjednutih i uđu u svinje. Nato cijelo krdo jurne niz strminu u more i podavi se u vodi.
33 Svinjari pobjegnu u grad te razglase što se dogodilo s opsjednutima.
34 Tada sav grad iziđe u susret Isusu. Kad su ga ugledali, zamole da ode iz njihova kraja. 

1 Tako Isus uđe u lađicu i preplovi do svojega grada.
2 Ondje mu donesu uzetog čovjeka na nosilima. Kad Isus vidje njihovu vjeru, reče bolesniku: "Hrabro, sinko, oprošteni su ti grijesi!"
3 A neki od pismoznanaca pomisle: "Ovaj huli!"
4 Isus je prozreo što misle, pa ih upita: "Zašto mislite zlo u srcu?
5 Što je lakše reći uzetom čovjeku: 'Grijesi su ti oprošteni' ili 'Ustani i idi'"?
6 Dokazat ću vam da ja, Sin Čovječji, imam vlast na zemlji opraštati grijehe." Okrene se zatim prema uzetome i reče: "Ustani, uzmi nosila i idi kući!"
7 On ustane i ode kući.
8 Kad je mnoštvo to vidjelo, zaprepaste se i počnu slaviti Boga što je ljudima dao takvu vlast.
9 Odlazeći odande, Isus ugleda čovjeka imenom Matej kako ubire porez. "Pođi za mnom!" reče mu. Matej ustane i pođe za njim.
10 Dok je Isus poslije bio u kući za stolom, došli su brojni ubirači poreza i grešnici i pridružili se njemu i njegovim učenicima.
11 Pošto su to vidjeli, farizeji upitaju njegove učenike: "Zašto vaš učitelj jede s ubiračima poreza i grešnicima?"
12 Isus je to čuo, pa reče: "Ne treba liječnik zdravima, nego bolesnima!"
13 Proučite što znači: 'Draže mi je da ste milosrdni nego da mi prinosite žrtve.' Jer nisam došao zvati pravednike, već grešnike."
14 Jednom dođu k Isusu učenici Ivana Krstitelja te ga upitaju: "Zašto tvoji učenici ne poste kao što postimo mi i farizeji?"
15 "Mogu li uzvanici na svadbenoj večeri tugovati dok je mladoženja s njima? Ali doći će dani kada će im ugrabiti mladoženju. Tada će postiti.
16 Nitko ne krpa rupe na staroj odjeći zakrpom od još nesmočena platna. Zakrpa bi se skupila, razvukla tkaninu i napravila još veću rupu.
17 Ne ulijeva se novo vino u stare mjehove jer bi se raspuknuli. Vino bi se prolilo, a mjehovi uništili. Novo se vino lijeva u nove mjehove. Tako se sačuva i jedno i drugo."
18 Dok je još govorio, pristupi mu neki poglavar i padne pred njega ničice klanjajući se. "Kćerka mi je umrla", reče. "Ali ti dođi i stavi ruku na nju, pa će oživjeti."
19 Isus pođe s učenicima njegovu domu.
20 Neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja priđe mu otraga i dotakne skut njegova ogrtača
21 jer je pomislila: "Dodirnem li samo njegovu odjeću, ozdravit ću!"
22 Isus se okrene i spazi ju te joj reče: "Samo hrabro, kćeri! Tvoja te vjera iscijelila." I žena istoga trena ozdravi.
23 Kad je Isus stigao do poglavarova doma, ugleda bučno mnoštvo i svirače.
24 "Odstupite! Djevojčica nije umrla, nego samo spava!" A oni ga počnu ismijavati.
25 Kad ih je istjerao, Isus uđe k djevojčici i uzme ju za ruku, a ona ustane.
26 Glas o tome proširio se cijelim krajem.
27 Kad je Isus odande odlazio, dva slijepca pođu za njime vičući: "Smiluj nam se, sine Davidov!"
28 Pođu za njim ravno u kuću u kojoj je odsjeo, a Isus ih upita: "Vjerujete li da to mogu učiniti?""Vjerujemo, Gospodine", odgovore mu.
29 Tada im dotakne oči i reče: "Neka vam bude prema vašoj vjeri!"
30 I oči im se otvore. Isus ih strogo upozori: "Nikome o tomu ne pričajte!"
31 Ali oni, kad iziđu, prošire glas o njemu po cijelome kraju.
32 Tek što su oni izišli, dovedu mu nijema i opsjednuta čovjeka.
33 Isus istjera zlog duha, a njemak progovori. Mnoštvo se silno čudilo. "Takvo što u Izraelu još nikada nismo vidjeli!"
34 Ali farizeji su govorili: "On izgoni zle duhove pomoću poglavice zlih duhova."
35 Isus je putovao po svim gradovima i selima poučavajući u židovskim sinagogama, navješćujući Radosnu vijest o kraljevstvu te iscjeljujući ljude od svake bolesti i nemoći.
36 Sažalilo mu se mnoštvo koje je dolazilo jer su ljudi bili izmučeni i zapušteni poput ovaca bez pastira.
37 "Žetva je vrlo velika, a radnika je tako malo", reče on svojim učenicima.
38 "Zato molite gospodara da pošalje radnike u svoju žetvu." 

1 Isus pozove dvanaestoricu učenika te ih ovlasti da izgone zle duhove i da iscjeljuju svakovrsne bolesti i slabosti.
2 Evo imena dvanaestorice apostola:Šimun ,Andrija ,Jakov ,Ivan ,
3 Filip,Bartolomej,Toma,Matej ,Jakov ,Tadej,
4 Šimun Kananaji Juda Iškariotski .
5 Isus ih je poslao i uputio ih: "Ne idite poganima ni Samarijancima,
6 već samo izraelskom narodu - Božjim izgubljenim ovcama.
7 Idite i propovijedajte im da je blizu nebesko kraljevstvo.
8 Iscjeljujte bolesnike i gubavce, uskrisujte mrtve i istjerujte zloduhe. Besplatno ste primili, besplatno i dajte.
9 Ne uzimajte sa sobom novca,
10 ni torbu s odjećom i obućom za put, ni štap, jer radnik zaslužuje svoje uzdržavanje.
11 Kad god uđete u grad ili selo, potražite dostojna čovjeka pa ostanite kod njega sve dok ne pođete u drugi grad.
12 Kad uđete u neku kuću, blagoslovite ju.
13 Bude li kuća toga dostojna, neka se na nju spusti vaš mir. Ne pokaže li se dostojnom, neka se vaš mir vrati vama.
14 Gdje vas ne prihvate i ne poslušaju što im govorite, otresite s nogu i prašinu iz toga mjesta kad budete odlazili.
15 Zaista vam kažem, na Sudnji će dan Sodomi i Gomori biti lakše nego tomu mjestu.
16 Šaljem vas, evo, kao ovce među vukove. Stoga budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi.
17 Čuvajte se jer će vas predavati sudu i bičevati po sinagogama.
18 Zbog mene će vas izvoditi pred vladare i kraljeve, da biste njima i poganima mogli posvjedočiti o meni.
19 Ne brinite se što ćete govoriti kad vas predaju sudu jer će vam tada biti dano što da kažete.
20 Nećete govoriti vi - kroz vas će govoriti Duh vašega nebeskog Oca.
21 Brat će brata i otac dijete predavati na smrt. Djeca će se dizati protiv roditelja i predavati ih da ih ubiju.
22 Svi će vas zamrziti zbog mene, ali tko ustraje do kraja, spasit će se.
23 Kad vas počnu progoniti u jednom gradu, bježite u drugi! Ja, Sin Čovječji, vratit ću se prije nego što obiđete sve izraelske gradove.
24 Učenik nije veći od svojega učitelja, niti je sluga iznad svojega gospodara.
25 Dosta je da učenik dijeli učiteljevu, a sluga gospodarovu sudbinu. Ako su dakle mene, domaćina, nazvali 'Beelzebulom', koliko li će onda više vas, moje ukućane?
26 Ali ne bojte se onih koji vam prijete. Jer dolazi vrijeme kad će sve što je skriveno biti otkriveno; sve što je tajno čut će se pred svima.
27 Što vam sad govorim u tami, vičite po ulicama kad svane dan. Što vam šapćem na uho, vičite s krovova da svi čuju!
28 Ne bojte se onih koji mogu ubiti samo tijelo, ali dušu ne mogu! Bojte se Boga koji i dušu i tijelo može uništiti u paklu.
29 Ne prodaju li se vrapci po dva za novčić, a ipak nijedan od njih ne padne na zemlju bez dopuštenja vašega Oca.
30 A vama su izbrojene i vlasi na glavi.
31 Stoga se ne brinite! Vi ste mu mnogo vredniji od mnoštva vrabaca.
32 Za onoga tko ovdje na zemlji pred svima prizna da pripada meni i ja ću, pred svojim Ocem na nebu, priznati da njemu pripadam.
33 Ali onoga koji mene zaniječe na zemlji odreći ću se pred svojim Ocem na nebu.
34 Nemojte misliti da sam na zemlju došao donijeti mir! Nisam došao donijeti mir, nego mač.
35 Došao sam rastaviti sina od oca, kćerku od majke i snahu od svekrve.
36 Čovjeku će neprijatelji biti vlastiti ukućani.
37 Tko voli svojega oca ili svoju majku više nego mene, nije me dostojan. Tko voli sina ili kćerku više nego mene, nije me dostojan.
38 Tko ne uzme svoj križ i ne pođe za mnom, nije me dostojan.
39 Tko za sebe čuva svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi život zaradi mene, naći će ga.
40 Tko prihvati vas, prihvatio je mene. A tko prihvati mene, prihvatio je Oca koji me je poslao.
41 Tko prihvati proroka zato što je prorok, dobit će proročku plaću; tko prihvati pravednika zato što je pravednik, dobit će pravedničku plaću.
42 Date li samo čašu hladne vode jednome od ovih malenih zato što je moj učenik, sigurno ćete biti nagrađeni." 

1 Kad je završio s uputama dvanaestorici učenika, Isus ode poučavati i propovijedati po gradovima.
2 Ivan Krstitelj je u tamnici čuo o Kristovim čudesnim djelima, pa pošalje svoje učenike da upitaju Isusa:
3 "Jesi li ti zaista onaj koji treba doći ili da čekamo drugoga?"
4 Isus im reče: "Idite Ivanu i ispričajte što ste čuli i vidjeli:
5 slijepcima se vraća vid, hromi hodaju, gubavci ozdravljaju, gluhi čuju, mrtvi ustaju i Radosna vijest se propovijeda siromasima.
6 Recite mu i ovo: 'Blago onome tko se zbog mene ne sablazni!'"
7 Kad su otišli, Isus počne mnoštvu govoriti o Ivanu. "Kad ste otišli u pustinju, što ste išli gledati? Samo trsku kako se povija na vjetru?
8 Ili ste išli vidjeti raskošno odjevena čovjeka? Ali takvi žive u kraljevskim palačama.
9 Ili ste išli vidjeti Božjeg proroka? Da, on je i više od proroka.
10 Jer Ivan je čovjek o kojemu u Svetome pismu piše:"Gledajte, šaljem pred vas svojega glasnika i on će vam pripraviti put."
11 Zaista vam kažem, od svih ljudi koji su ikada rođeni nije bilo većega od Ivana Krstitelja. Pa ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskomu veći je od njega!
12 A od vremena kad je Ivan Krstitelj počeo propovijedati i krstiti pa sve do sada, navala je na kraljevstvo nebesko i siloviti ga prisvajaju.
13 Jer svi su proroci i Zakon proricali do Ivanu.
14 I, ako ste mi to spremni povjerovati, on je taj drugi Ilija koji je trebao doći.
15 Slušajte, kad već imate uši!
16 A s kime da usporedim ovaj naraštaj? On je poput djece koja sjede i igraju se na gradskome trgu, pa jedni drugima dovikuju:
17 'Veselo smo vam zasvirali, ali niste htjeli zaplesati. Onda smo vam zapjevali tužaljke, ali ni plakati niste htjeli.'
18 Došao je Ivan. Niti je jeo niti pio, a govorilo se: 'Ima zloduha.'
19 Onda sam došao ja, Sin Čovječji. Jedem i pijem, pa sada govore: 'Izjelica je i pijanac, prijatelj je grešnicima i ubiračima poreza!' Ali Božja će se mudrost opravdati svojim djelima."
20 Tada počne koriti gradove u kojima se zbilo najviše njegovih čudesnih djela zato što se nisu obratili Bogu.
21 "Teško tebi, Korozaine! Teško tebi, Betsaido! Jer da su se čudesa koja su se kod vas dogodila zbila u pokvarenima Tiru i Sidonu, oni bi se već odavno obratili u kostrijeti i pepelu.
22 Kažem vam da će Tiru i Sidonu na Sudnji dan biti lakše nego vama!
23 A ti, Kafarnaume, hoćeš li se do neba uzdignuti? Propast ćeš do podzemlja! Da su se čudesa koja su se u tebi zbila dogodila u Sodomi, ona bi zaista ostala do danas.
24 Kažem vam da će Sodomi biti lakše na Sudnji dan nego njemu."
25 Tada Isus reče: "Oče, gospodaru neba i zemlje, slavim te što si to skrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.
26 Da, Oče, tebi se to svidjelo tako učiniti.
27 Moj mi je Otac sve predao. Nitko ne poznaje Sina nego Otac i nitko ne poznaje Oca nego Sin i oni kojima se Sin hoće objaviti.
28 Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.
29 Uzmite na sebe moj jaram i učite od mene jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći spokoj svojim dušama.
30 Moj je jaram sladak, a moje breme lako." 

1 U ono je vrijeme neke subote Isus s učenicima prolazio žitnim poljima. Učenici su ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti ga.
2 Opaze to neki farizeji pa kazaše: "Ne bi to smjeli činiti! Zakonom je zabranjeno skupljati usjev subotom."
3 Ali Isus im reče: "Niste li čitali što je učinio kralj David kad su on i njegovi pratitelji ogladnjeli?
4 Ušao je u Dom Božji te su pojeli prinesen kruh koji nije bilo dopušteno jesti ni njemu ni njegovim pratiteljima, nego samo svećenicima.
5 Niste li u Zakonu pročitali da svećenici služeći subotom u Hramu krše Zakon, a ipak nemaju krivnje?
6 A ja vam kažem da je ovdje nešto veće od Hrama!
7 Kad biste zaista razumjeli što znači: 'Draže mi je da ste milosrdni nego da mi prinosite žrtve', ne biste osuđivali ove nedužne.
8 Ja, Sin Čovječji, gospodar sam čak i subote."
9 Zatim ode u sinagogu i
10 ondje spazi čovjeka usahnule ruke. Da bi ga mogli optužiti zbog potvrdnog odgovora, farizeji upitaju Isusa: "Je li dopušteno subotom liječiti?"
11 On odgovori: "Tko to od vas ne bi svoju jedinu ovcu ako bi u subotu upala u jamu iz nje izvadio?
12 A koliko je čovjek vredniji od ovce! Subotom je, dakle, slobodno činiti dobro."
13 Onome čovjeku zatim reče: "Ispruži ruku!" On ju ispruži, a ruka mu postane zdrava kao i druga.
14 A farizeji se, čim su izišli iz sinagoge, okupe na vijećanje da se dogovore kako da ga smaknu.
15 Ali Isus je to znao pa je otišao iz sinagoge s mnogima koji su ga slijedili. Sve je bolesne među njima iscijelio,
16 ali ih je upozorio da ne šire glas o njegovim čudesnim djelima.
17 Time se ispunilo Izaijino proročanstvo:
18 "Ovo je moj ljubljeni Sluga,kojega sam izabrao.On je moja radost.Duh svoj stavit ću na njega.On će navješćivati pravdu narodima.
19 Neće se prepirati ni vikati,ulicama mu se neće čuti glasa.
20 Ni zgažene trske neće slomiti,ni ugasit žiška što tek tinjasve dok ne ostvari pobjedu pravde.
21 U njegovo će se ime uzdati narodi.'
22 Tada Isusu dovedu zloduhom opsjednuta, slijepa i nijema čovjeka. Isus ga iscijeli te on progovori i progleda.
23 Mnoštvo je osupnuto pitalo: "Da on nije Mesija?"
24 Kad su za to čuli farizeji, rekoše: "Taj zloduhe izgoni uz pomoć Beelzebula, kneza zloduha."
25 Znajući što misle, Isus im reče: "Svako podijeljeno kraljevstvo propada. Grad ili dom ne može opstati ako je iznutra razjedinjen.
26 Ako dakle Sotona izgoni Sotonu, njegovo je kraljevstvo razjedinjeno. Kako će se onda održati?
27 Ako ja zaista izgonim zle duhove uz pomoć Beelzebula, čijom ih pomoći istjeruju vaši sljedbenici? Zato će vas oni osuditi.
28 Ali ako ja izgonim zloduhe pomoću Božjega Duha, onda je k vama stiglo Božje kraljevstvo.
29 Ne možete ući u kuću snažnog čovjeka i opljačkati ga a da ga najprije ne svežete. Tek tada ga možete orobiti.
30 Tko nije na mojoj strani, zapravo je protiv mene; i svatko tko sa mnom ne skuplja, zapravo rastjeruje.
31 Zato će se, kažem vam, ljudima oprostiti svaki grijeh i bogohulstvo, ali hula na Svetoga Duha neće se nikada oprostiti.
32 Kaže li tko što protiv Sina Čovječjega, to će mu se oprostiti, ali kaže li što protiv Svetoga Duha, neće mu se oprostiti ni na ovome ni u budućemu svijetu.
33 Odlučite se dakle: ili je stablo dobro i donosi dobar rod ili je nevaljalo i donosi zao rod. Pa drvo se poznaje po plodovima!
34 Zmijski rode! Kako biste i mogli govoriti dobro kad ste zli? Jer usta govore ono čega je srce prepuno.
35 Dobar čovjek iz riznice svojega srca iznosi dobro, a zao čovjek zlo.
36 A ja vam kažem da će ljudi za svaku bezrazložnu riječ koju izgovore položiti račun na Sudnji dan.
37 Vlastite će te riječi opravdati ili osuditi."
38 Zatim mu neki pismoznanci i farizeji rekoše: "Učitelju, htjeli bismo da nam pokažeš neki znak."
39 On im odgovori: "Samo zao i nevjernički naraštaj traži znak, ali neće mu se dati drugoga osim znaka proroka Jone.
40 Kao što je Jona tri dana i tri noći proveo u utrobi morske nemani, tako ću i ja, Sin Čovječji, provesti u krilu zemlje tri dana i tri noći.
41 Stanovnici Ninive ustat će protiv ovoga naraštaja na Sudu i osuditi ga jer su se oni obratili na Jonino propovijedanje. S vama je ovdje i veći od Jone, a ne kajete se!
42 Kraljica Juga ustat će protiv ovoga naraštaja na Sudu i osuditi ga jer izdaleka dođe čuti Salomonovu mudrost; s vama je ovdje i veći od Salomona, a vi ga ne slušate.
43 Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći odmora, ali ga ne nalazi.
44 Tada kaže: 'Vratit ću se u čovjeka iz kojega sam izišao.' Vrati se i svoj stari dom zatekne prazan, pometen i čist.
45 Zatim ode pronaći drugih sedam duhova još gorih od sebe te svi oni uđu u čovjeka i u njemu se nastane. Na kraju tako čovjeku bude i gore nego prije. Tako će biti i ovome zlom naraštaju."
46 Dok je Isus još govorio mnoštvu, vani su stajali njegova majka i braća želeći s njime razgovarati.
47 Netko mu je rekao: "Evo, tu su ti majka i braća. Žele s tobom razgovarati."
48 On odgovori: "Tko mi je majka? Tko su mi braća?"
49 Pokaže zatim prema svojim učenicima. "Evo," reče, "to su mi majka i braća.
50 Zaista, tko god čini volju mojega nebeskog Oca, taj mi je i brat, i sestra, i majka!" 

1 Istoga dana Isus iziđe iz kuće i ode sjesti uz more.
2 K njemu nagrne silno mnoštvo, tako da je morao ući u lađicu. Sjeo je u nju, a mnoštvo je stajalo na obali.
3 Mnogo im je govorio u prispodobama:"Neki je ratar sijao sjeme.
4 Dok je sijao po polju, dio zrnja padne na stazu pa dođu ptice i pozobaju ga.
5 Dio sjemena padne na kamenito tlo gdje je zemlja plitka, pa odmah nikne.
6 Ali kad je granulo sunce, izgori i osuši se jer nije imalo duboka korijena.
7 Dio sjemena padne u trnje pa ono poraste i uguši ga.
8 Dio ga, napokon, padne na dobru zemlju i donese plod: jedno stostruk, drugo šezdeseterostruk, treće trideseterostruk.
9 Slušajte, kad već imate uši!"
10 Priđu mu učenici i upitaju: "Zašto ljudima uvijek govoriš u prispodobama?"
11 On im odgovori: "Zato što je vama dano da razumijete tajne nebeskoga kraljevstva, a drugima nije.
12 Ljudima koji žive po Božjoj mudrosti", reče, "Bog će dati još više mudrosti. A oni koji ne postupaju prema njegovoj mudrosti izgubit će i ono malo od nje što imaju.
13 U prispodobama im govorim zato što ljudi gledaju što radim, a zapravo ne vide; zato što slušaju što im govorim, a zapravo ne čuju i ne razumiju.
14 Tako se ispunja Izaijino proročanstvo:'Slušat ćete moje riječi,ali ih nećete razumjeti;gledat ćete moja djela,ali nećete dokučitinjihova značenja.
15 Jer srca su se ovoga naroda usalila,uši njihove ne čuju, a oči su zatvorili -tako njihove oči ne videi njihove uši ne čuju,a srca im ne mogu razumjeti.Zato se ne mogu obratiti k menida ih iscijelim.'
16 Ali blago vašim očima zato što vide i blago vašim ušima zato što slušaju.
17 Zaista vam kažem, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti to što vi gledate, ali nisu vidjeli; željeli su čuti to što vi slušate, ali nisu čuli.
18 Da vam objasnim priču o sijaču.
19 Svakomu tko čuje riječ o kraljevstvu, a ne razumije ju, dođe Zli i otme mu ono što mu je u srcu posijano. To je sjeme zasijano pokraj puta.
20 Kamenito tlo oni su koju čuju Riječ i odmah ju radosno prihvate,
21 ali nemaju duboka korijena i nestalni su. Čim ih zbog Riječi snađe nevolja ili progonstvo, pokolebaju se vjeri.
22 U trnje zasijano sjeme su oni koji čuju Riječ, ali ju životne brige i zavodljivost bogatstva uguše u njima te ona ne donese roda.
23 Dobro tlo je srce čovjeka koji čuje Riječ i razumije ju te ona donese rod - stostruko, šezdeseterostruko ili trideseterostruko veći od posijanoga."
24 Iznese im još jednu prispodobu: "S nebeskim je kraljevstvom kao s čovjekom koji je na svoju njivu posijao dobro sjeme.
25 Ali dok su svi spavali, došao je njegov neprijatelj, posijao među žito kukolj i otišao.
26 Kad je usjev porastao i urodio klasom, pokazao se i kukolj.
27 Rataru dođu njegovi sluge i upitaju: "Gospodaru, nisi li ti na svojoj njivi posijao dobro sjeme? Odakle kukolj?"
28 "Neprijatelj je to učinio," odgovori on."Hoćeš li da počupamo kukolj?" upitaju.
29 "Nemojte", reče im. "Čupajući kukolj, mogli biste iščupati i pšenicu.
30 Pustite neka oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu."
31 Iznese im još jednu prispodobu: "S kraljevstvom je nebeskim kao s gorušičinim sjemenom koje netko posije na svojoj njivi.
32 Ono je zaista najsitnije od svega sjemenja, ali izraste veće od svake druge biljke u vrtu, razvije se u stablo te se ptice nebeske dolaze gnijezditi u njegovim granama."
33 Zatim im ispriča sljedeću prispodobu: "Nebesko je kraljevstvo poput kvasca. Žena ga umijesi u golemu količinu brašna, a on ipak sve ukvasi."
34 Isus je sve to govorio narodu u prispodobama. Zapravo im bez prispodoba ništa i nije govorio
35 da bi se ispunilo proročanstvo:"Progovorit ću u prispodobama; otkrit ću ono što je skriveno od postanka svijeta."
36 Isus otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Učenici dođu k njemu i zamole ga: "Objasni nam prispodobu o kukolju na njivi."
37 "Dobro", reče on. "Sijač dobroga sjemena je Sin Čovječji.
38 Njiva je svijet, a dobro sjeme su ljudi koji pripadaju Božjemu kraljevstvu. Kukolj su ljudi koji pripadaju Zlome.
39 Neprijatelj koji ga je posijao jest đavao; žetva je svršetak svijeta, a žeteoci su anđeli.
40 Kao što se kukolj spaljuje, tako će biti i na svršetku svijeta.
41 Ja, Sin Čovječji, poslat ću svoje anđele da iz kraljevstva izdvoje sve koji mame na grijeh i sve koji čine zlo
42 te će ih oni baciti u ognjenu peć. Ondje će biti plač i škrgut zuba.
43 Tada će pravednici u kraljevstvu svojega Oca zasjati poput sunca. Slušajte, kad već imate uši!"
44 "S nebeskim je kraljevstvom kao s blagom skrivenim u polju. Kad ga pronađe, čovjek ga sakrije pa sav radostan ode prodati sve što ima da kupi to polje."
45 "Nadalje, s nebeskim je kraljevstvom kao s trgovcem koji traga za lijepim biserima.
46 Kad pronađe dragocjeni biser, ode prodati sve što ima i kupi ga."
47 "Nadalje, s nebeskim je kraljevstvom kao s mrežom koja, bačena u more, zahvati svakovrsne ribe.
48 Kad se napuni, ribari ju izvuku pa sjednu i pokupe dobre ribe u posude, a loše izbace.
49 Tako će biti i o svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednika
50 i baciti ih u ognjenu peć gdje će biti plač i škrgut zuba.
51 Jeste li razumjeli?" upita ih."Jesmo", odgovore.
52 On nato reče: "Zato je svaki pismoznanac koji postane učenikom nebeskoga kraljevstva poput domaćina koji iz svoje riznice iznosi i novo i staro."
53 Pošto je ispričao sve te prispodobe, Isus ode odande.
54 Otišao je u svoj zavičaj te je u tamošnjoj sinagogi tako poučavao da su ljudi zadivljeni pitali:
55 "Odakle ovomu ta mudrost i sila da čini takva čudesa? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, Josip, Šimun i Juda?
56 Nisu li mu i sve sestre ovdje među nama? Odakle mu onda sve to?
57 I sablaznili su se zbog njega.Tada im Isus reče: "Proroku ne iskazuju čast jedino u njegovu zavičaju i u njegovu domu."
58 Zbog njihove nevjere ondje nije učinio mnogo čudesa.

1 Kad je Herod tetrarh čuo o Isusu,
2 reče svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj! Uskrsnuo je, pa kroz njega djeluju čudesne sile."
3 Herod je, naime, Ivana dao uhititi, svezati i baciti u tamnicu na zahtjev Herodijade, žene svojega brata Filipa,
4 jer mu je Ivan govorio: "Nije ti dopušteno biti s njom."
5 Htio je ubiti Ivana, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.
6 Ali na proslavi Herodova rođendana pred uzvanicima je plesala Herodijadina kćerka i tako se svidjela Herodu
7 da se zakleo dati joj sve što zatraži.
8 Ona na majčin nagovor reče: "Zapovjedi da mi na pladnju donesu glavu Ivana Krstitelja!"
9 Kralj se ražalosti, ali zbog toga što se zakleo i zbog uzvanika zapovjedi da joj učine po volji.
10 Pošalje ljude da Ivanu u tamnici odrube glavu.
11 Donesu djevojci glavu na pladnju, a ona je pak odnese majci.
12 Potom dođu Ivanovi učenici, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga te odu javiti Isusu.
13 Kad je Isus to čuo, otplovi odande lađicom na pusto mjesto da se povuče u osamu. Ali narod je to doznao pa su pješice krenuli iz gradova za njim.
14 Kad je izišao iz lađice, ugleda silan narod pa se sažali nad njima i izliječi im bolesnike.
15 Uvečer mu priđu učenici. "Pust je ovo kraj," rekoše, "a već je i kasno. Otpusti ljude da mogu otići u sela kupiti hrane!"
16 Ali Isus odgovori: "Nije potrebno da idu; vi ih nahranite!"
17 "Pa ovdje imamo samo pet kruhova i dvije ribe!"
18 "Donesite ih!" reče.
19 Zapovjedi zatim mnoštvu da sjednu na travu. Uzme pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo te blagoslovi hranu. Razlomi kruh i dade ga učenicima, a učenici su ga dijelili mnoštvu.
20 I svi su jeli dok se nisu nasitili. Zatim pokupe ostatke. Bilo ih je dvanaest punih košara!
21 A najelo se pet tisuća muškaraca te žene i djeca koji su bili s njima!
22 Odmah zatim Isus natjera učenike da uđu u lađu i da preplove na drugu obalu, dok on otpusti mnoštvo.
23 Kad ih je otpustio, popne se u goru da se pomoli u osami. Kasno navečer još je bio sam ondje.
24 U međuvremenu je lađa već bila daleko od obale. Zapuhao je jak protivan vjetar, pa se borila s velikim valovima.
25 Oko tri sata ujutro Isus dođe k učenicima hodajući po vodi.
26 Kad su ga ugledali, silno se prestraše i počnu od straha vikati misleći da je sablast.
27 Ali Isus im odmah reče: "Ne bojte se; to sam ja! Samo hrabro!"
28 Nato mu Petar reče: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi da dođem k tebi po vodi!"
29 "Dođi!" odgovori Isus. Petar iziđe iz lađe te hodajući po vodi pođe prema Isusu.
30 Ali kad je osjetio silinu vjetra, prestraši se i počne tonuti. "Spasi me, Gospodine!" poviče.
31 Isus mu odmah pruži ruku i uhvati ga. "Slaba je tvoja vjera", reče mu. "Zašto si posumnjao?"
32 Kad su ušli u lađu, vjetar utihne.
33 Učenici u lađi poklone mu se ničice i uzviknu: "Ti si zaista Božji Sin!"
34 Preplove jezero i pristanu u Genezaretu.
35 Ondašnji žitelji ga prepoznaju i po svoj okolici razglase da je došao, pa mu svi počnu dovoditi bolesnike.
36 Molili su ga da im dopusti dotaknuti barem skut njegove haljine i svi koji su ga dotaknuli ozdravljali su. 

1 Isusu pristupe neki farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema te ga upitaju:
2 "Zašto tvoji učenici krše stare židovske predaje? Ne drže se tradicije obrednoga pranja ruku prije jela."
3 On im odgovori: "A zašto vi zbog svoje predaje kršite Božje zapovijedi?
4 Bog je rekao: 'Poštuj oca i majku!' i 'Tko prokune oca ili majku, neka se kazni smrću!'
5 Ali vi velite: 'Kaže li tko ocu ili majci: pomoć koju biste od mene dobili darovat ću Bogu',
6 nije im dužan iskazati poštovanje brinući se o njihovim potrebama. Tako kršite Božju zapovijed zbog svoje predaje.
7 Licemjeri! Dobro je o vama prorokovao Izaija:
8 'Ovaj me narod štuje samo usnama,ali srce im je daleko od mene.
9 Uzalud me štujujer kao moje učenje poučavaju ljudske zapovijedi.'"
10 Dozove tada mnoštvo pa im reče: "Slušajte i pokušajte razumjeti!
11 Ne onečišćuje čovjeka ono što na usta ulazi, nego ono što izlazi iz njih!"
12 Tada mu priđu učenici. "Znaš li da su se farizeji sablaznili na to što si rekao?" upitaju.
13 "Svaka biljka koju nije posadio moj nebeski Otac iščupat će se skupa s korijenom.
14 Pustite ih! To su slijepi vođe slijepaca! A kad slijepac vodi slijepca, obojica završe u jarku."
15 Petar ga zamoli: "Protumači nam tu prispodobu!"
16 "Zar još ne razumijete?" reče Isus.
17 "Ne shvaćate li: sve što uđe na usta ode u trbuh i izbacuje se u zahod.
18 Ali zle riječi izlaze iz srca i onečišćuju čovjeka.
19 Jer iz srca izviru zle misli, ubojstva, preljubi, blud, krađe, klevete, laži i kletve.
20 To onečišćuje čovjeka! Neće čovjek biti nečist pred Bogom ako jede a da prije toga nije obavio obredno pranje ruku."
21 Isus zatim ode iz Galileje na sjever, u tirski i sidonski kraj.
22 Neka žena, Kanaanka, koja je ondje živjela, dođe k njemu i poviče: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kćerka mi je teško opsjednuta!"
23 Ali Isus joj ne odgovori ni riječi. Nato dođu učenici i zamole ga: "Reci joj da ode jer viče za nama!"
24 On reče: "Poslan sam da pomognem Židovima, izgubljenim ovcama Izraela, a ne drugim narodima."
25 Ali ona priđe, ničice mu se pokloni i reče: "Gospodine, pomozi mi!"
26 "Nije pravo oduzeti kruh djeci i baciti ga psima", reče joj.
27 "Nije, Gospodine", odgovori ona. "Ali i psi pojedu ostatke koji padnu s gospodarova stola."
28 Velika je tvoja vjera, ženo!" reče joj Isus. "Neka ti bude što želiš!" I njezina kćerka odmah ozdravi.
29 Isus ode odande do Galilejskog jezera, popne se na goru i sjedne.
30 K njemu nagrne silno mnoštvo vodeći sa sobom hrome, kljaste, slijepe, nijeme i druge bolesnike te mu ih polože do nogu. On ih sve iscijeli.
31 Zadivljeno time što nijemi govore, kljasti ozdravljaju, hromi hodaju a slijepi vide, mnoštvo je slavilo Izraelova Boga.
32 Isus pozove učenike i reče im: "Žao mi je ljudi. Već su tri dana sa mnom, a nemaju što jesti. Neću ih otpustiti gladne jer će putem klonuti."
33 Učenici odgovore: "Odakle da u pustinji nabavimo dovoljno hrane za toliko mnoštvo?"
34 "Koliko hrane imate?" upita Isus."Sedam kruhova i nekoliko ribica", rekoše.
35 Isus zapovjedi mnoštvu da posjeda na zemlju
36 te uzme sedam kruhova i ribe, zahvali Bogu, razlomi ih i dade učenicima. Oni ih razdijele mnoštvu.
37 Svi su se do sita najeli i još su ostacima napunili sedam košara!
38 A blagovalo je četiri tisuće muškaraca te žene i djeca koji su bili s njima.
39 Isus otpusti narod, uđe u lađu i ode u magdanski kraj. 

1 K Isusu dođu farizeji i saduceji. Da bi ga iskušali, zatraže da im pokaže kakav znak s neba.
2 On odgovori: "Vi znate uvečer reći: Bit će lijepo vrijeme jer je nebo crveno.
3 A ujutro kažete: Nebo je mutno i crveno - danas će nevrijeme! Izgled neba znate protumačiti, a znake vremena ne znate!
4 Znak traži pokvaren i preljubnički naraštaj, ali neće dobiti drugoga znaka osim Jonina." Zatim ih ostavi i ode.
5 Prelazeći na drugu stranu jezera, učenici zaborave ponijeti kruha.
6 "Budite oprezni!" upozorio ih je Isus. "Čuvajte se farizejskog i saducejskog kvasca."
7 Oni su mislili da im to govori zato što su zaboravili ponijeti kruh.
8 Isus je to opazio, pa im reče: "Slaba je vaša vjera! Što ste se zabrinuli jer nemate kruha?
9 Zar još ne razumijete? Zar ste zaboravili onih pet kruhova na pet tisuća ljudi i koliko ste još košara skupili?
10 I onih sedam kruhova na četiri tisuće ljudi i košare koje ste nakupili?
11 Kako još ne shvaćate da vam ne govorim o kruhu kad kažem: Čuvajte se kvasca farizejskoga i saducejskoga?"
12 Oni tada shvate da im nije govorio o krušnome kvascu, već o farizejskome i saducejskome učenju.
13 Kad je Isus došao u krajeve Filipove Cezareje, upita učenike: "Što kažu ljudi, tko je Sin Čovječji?"
14 "Neki kažu da je Ivan Krstitelj," odgovore oni, "neki da je Ilija, a neki opet da je Jeremija ili koji drugi prorok."
15 Tada ih upita: "A što vi mislite, tko sam ja?"
16 Šimun Petar odgovori: "Ti si Krist, Mesija, Sin živoga Boga."
17 "Blago tebi, Šimune, sine Jonin", reče mu Isus, "jer ti to nije objavio čovjek, nego moj Otac nebeski.
18 A ja tebi kažem: ti si Petar; na toj stijeni izgradit ću svoju Crkvu i ni sve sile pakla neće ju nadvladati.
19 I dat ću ti ključeve nebeskog kraljevstva; što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima, i što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima."
20 Tada strogo zapovjedi učenicima da nikome ne kazuju kako je on Krist.
21 Otada Isus počne učenicima otvoreno govoriti o tome kako mora otići u Jeruzalem i ondje mnogo pretrpjeti od starješina, svećeničkih poglavara i pismoznanaca, te kako će ga ubiti i kako će on treći dan uskrsnuti.
22 Petar ga nato povede na stranu i počne ga od toga odgovarati: "Ne daj Bože, Gospodine! Ne smije ti se takvo što dogoditi!"
23 Isus se okrene prema Petru i reče: "Odlazi od mene, Sotono! Ti si mi zamka jer ne razmišljaš na Božji način, nego ljudski."
24 Tada Isus reče svojim učenicima: "Želi li tko biti mojim sljedbenikom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.
25 Jer svatko tko želi sačuvati svoj život izgubit će ga; a tko dade svoj život za mene, naći će ga.
26 Kakva ti je korist ako stekneš sav svijet, a izgubiš vječni život? Što se može mjeriti s vrijednošću života?
27 Jer ću ja, Sin Čovječji, zaista doći u slavi svojega Oca s anđelima i tada ću suditi svakome prema njegovim djelima.
28 Zaista vam kažem, neki među vama koji ste ovdje neće umrijeti prije nego što vide mene, Sina Čovječjega, kako dolazim u kraljevskoj vlasti."

1 Nakon šest dana povede Isus sa sobom Petra, Jakova i njegova brata Ivana visoko u goru, u osamu.
2 Tu se pred njima preobrazi: lice mu zasja poput sunca, a haljine mu postanu bijele poput svjetlosti.
3 I gle: pojave se Mojsije i Ilija i počnu razgovarati s Isusom.
4 Petar reče: "Gospodine, dobro je što smo ovdje. Ako hoćeš, podignut ću ovdje tri sjenice: jednu za tebe, jednu za Mojsija i jednu za Iliju."
5 Dok je on još govorio, prekrije ih svijetao oblak, a iz njega se začuje glas: "Ovo je moj ljubljeni Sin, kojega sam izabrao. On je moja radost. Njega slušajte!"
6 Silno prestrašeni, učenici popadaju licem prema zemlji.
7 Isus im priđe, dotakne ih i reče: "Ustanite! Ne bojte se!"
8 Oni podignu pogled, ali nisu vidjeli nikoga osim Isusa.
9 Dok su silazili s gore, Isus im zapovjedi da nikome ne govore što su vidjeli sve dok Sin Čovječji ne uskrsne od mrtvih.
10 Učenici ga upitaju: "Zašto pismoznanci tvrde da prije Mesije mora doći Ilija?"
11 Isus odgovori: "Ilija zaista mora doći i sve postaviti u red.
12 Ali vam kažem da je Ilija već došao, ali ga nisu prepoznali pa su s njim postupili kako im se prohtjelo. I Sin Čovječji će također trpjeti od njihovih ruku."
13 Učenici tada shvate da im je to govorio o Ivanu Krstitelju.
14 Kad su stigli do mnoštva, Isusu pristupi neki čovjek, padne pred njim na koljena
15 i reče: "Gospodine, smiluj se mojemu sinu jer je padavičar i teško trpi. Često padne u vatru ili u vodu.
16 Doveo sam ga tvojim učenicima, ali ga oni nisu mogli izliječiti."
17 Isus reče: "Nevjerni i opaki rode! Koliko dugo još moram biti s vama? Koliko ću vas još podnositi? Dovedite mi ga!"
18 Tada zaprijeti zloduhu te on iziđe iz dječaka koji istog časa ozdravi.
19 Zatim učenici nasamo upitaju Isusa: "Zašto mi nismo mogli istjerati tog zloduha?"
20-21 "Zbog svoje nevjere", reče im on. "Zaista vam kažem, da imate vjere koliko je sitno gorušičino zrno i da kažete ovoj gori: Premjesti se onamo! - ona bi se premjestila. Ništa vam ne bi bilo nemoguće."
22 Kad su se skupili u Galileji, Isus im reče: "Sina Čovječjega predat će ljudima u ruke.
23 Ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti." Učenici se silno ražaloste.
24 Kad su stigli u Kafarnaum, pristupe Petru ubirači hramskoga poreza i upitaju ga: "Zar vaš učitelj ne plaća porez?"
25 "Plaća!" odgovori Petar. Zatim uđe u kuću, a Isus ga presretne pitanjem: "Što misliš, Šimune, ubiru li zemaljski kraljevi porez ili carinu od svojih ili od tuđih sinova?"
26 Kad on odgovori: "Od tuđih", Isus mu reče: "Sinovi su, dakle, oslobođeni.
27 Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru i baci udicu. Prvoj ribi koju uhvatiš otvori usta, pa ćeš unutra naći novčić. Uzmi ga pa im njime plati za sebe i za mene."

1 U taj čas dođu k Isusu učenici te ga zapitaju: "Tko je najveći u nebeskom kraljevstvu?"
2 Isus pozove malo dijete pa ga postavi među njih
3 i reče: "Zaista vam kažem, ako se ne obratite i ne postanete poput male djece, nećete ući u nebesko kraljevstvo.
4 U nebeskome je kraljevstvu, dakle, najveći onaj tko se ponizi kao ovo malo dijete.
5 Tko zaradi mene primi ovakvo dijete, mene prima.
6 Ali tko jednoga od ovih malenih koji vjeruju u mene navede da posrne u vjeri, bilo bi mu bolje da mu o vrat objese mlinski kamen i da potone u morsku dubinu.
7 Teško svijetu jer navodi ljude na grijeh! Napast na zlo je neizbježna, ali teško čovjeku kroz kojega dolazi napast.
8 Navodi li te na grijeh vlastita ruka ili noga, odsijeci ju i baci. Bolje da u nebo uđeš kljast ili hrom nego da s objema rukama i s objema nogama budeš bačen u vječni oganj.
9 Navodi li te na grijeh vlastito oko, iskopaj ga i baci. Bolje da jednook uđeš u nebo nego da s oba oka budeš bačen u ognjeni pakao.
10 Pazite da ne prezrete nijednoga od ovih malenih. Jer kažem vam da njihovi anđeli na nebu neprestano gledaju lice mojega Oca, koji je na nebesima. (
11 A ja, Sin Čovječji, došao sam spasiti izgubljene.)"
12 "Što mislite, da netko ima sto ovaca i da jedna od njih zaluta, neće li ostaviti onih devedeset devet u gorama i poći potražiti zalutalu?
13 Zaista vam kažem, ako ju uspije naći, više će se radovati što je pronašao tu jednu ovcu nego što ih devedeset devet nije zalutalo.
14 Tako ni vaš nebeski Otac ne želi da se izgubi i propadne ijedan od ovih malenih."
15 "Ako ti brat zgriješi, ukori ga nasamo. Posluša li te, zadobio si brata.
16 Ako te ne posluša, povedi sa sobom još jednoga ili dvojicu braće da se svaka tvrdnja temelji na iskazu dvojice ili trojice svjedoka.
17 Ne posluša li ni njih, reci Crkvi. Ako ne posluša ni Crkvu, smatraj ga poganinom i pokvarenim.
18 Zaista vam kažem, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.
19 Također vam kažem: ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zamole bilo što, moj će im nebeski Otac to dati.
20 Jer gdje se dvojica ili trojica sastanu zaradi mene, tu sam i ja s njima."
21 Tada mu priđe Petar i upita: "Gospodine, koliko puta da oprostim bratu koji je zgriješio protiv mene? Sedam puta?"
22 "Ne sedam puta," odgovori mu Isus, "već sedamdeset puta sedam!
23 Nebesko je kraljevstvo kao kad kralj odluči izravnati račune sa slugama.
24 Kad su počeli obračunavati, dovedu mu jednoga koji mu je dugovao tristo tona zlata.
25 Kako nije mogao vratiti, kralj zapovjedi da se prodaju on, žena, djeca i sve što imaju te da se tako podmiri dug.
26 Sluga nato padne ničice pred njim i zamoli: 'Imaj strpljenja sa mnom i sve ću ti vratiti!'
27 Kralj se sažali nad njim, oslobodi ga i oprosti mu dug.
28 Ali kad taj sluga iziđe, susretne prijatelja koji je njemu dugovao malo novca. Ščepa ga za vrat i počne ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!'
29 Prijatelj klekne pred njega i zamoli: 'Imaj sa mnom strpljenja i vratit ću ti!'
30 Ali njegov vjerovnik nije htio pričekati, nego ode i baci ga u tamnicu dok ne vrati dug.
31 Kad su njegovi prijatelji vidjeli što se dogodilo, silno se ražaloste te odu sve ispričati kralju.
32 Nato ga kralj pozove i reče mu: 'Zli slugo! Ja sam tebi oprostio sav dug jer si me zamolio!
33 Nisi li se i ti trebao smilovati svojemu prijatelju kao što sam se ja tebi smilovao?
34 I gnjevni ga kralj preda mučiteljima dok ne vrati sav dug.
35 Tako će i moj nebeski Otac postupiti s vama ne oprostite li svojemu bratu od sveg srca." 

1 Kad je Isus završio s govorom, ode iz Galileje u Judeju s istočne strane rijeke Jordana.
2 Za njim je pošlo silno mnoštvo te ih je on ondje iscjeljivao.
3 Priđu mu neki farizeji pa ga upitaju pokušavajući ga zaskočiti: "Smije li se muž razvesti od žene zbog bilo kojeg razloga?"
4 On odgovori: "Niste li u Pismu čitali da ih je Stvoritelj na početku stvorio muškim i ženskim
5 i da je rekao: 'Čovjek će ostaviti oca i majku da bi se sjedinio sa svojom ženom, i njih će dvoje biti jedno tijelo'?
6 Njih dvoje, prema tome, nisu više dva, nego jedno tijelo. Neka dakle nijedan čovjek ne rastavlja one koje je Bog sjedinio."
7 "Zašto je onda Mojsije rekao da muž treba ženi samo napisati otpusnicu pa se može razvesti?" upitaju.
8 Isus im odgovori: "Mojsije je učinio taj ustupak da možete otpustiti svoju ženu zbog vaših tvrdih srca, ali u početku nije bilo tako.
9 A ja vam kažem: svatko tko se razvede od žene - osim zbog njezina bluda - pa se oženi drugom, čini preljub."
10 Nato će Isusovi učenici: "Ako je između muža i žene tako, onda je bolje ne ženiti se!"
11 "Ne mogu to razumjeti svi, nego samo oni kojima je dano", reče im Isus.
12 "Ima ljudi koji su od rođenja nesposobni za ženidbu, ima ih koje su ljudi za to onesposobili, a neki se dragovoljno odriču ženidbe zaradi nebeskoga kraljevstva. Tko može shvatiti, neka shvati."
13 Tada mu donesu djecu da na njih stavi ruke i da se pomoli. Učenici su im to priječili.
14 Isus im nato reče: "Pustite dječicu k meni i ne tjerajte ih jer takvima pripada nebesko kraljevstvo!"
15 Položi na njih ruke, a zatim ode odande.
16 Priđe mu neki čovjek i upita: "Učitelju, koje dobro moram činiti da bih zadobio vječni život?"
17 Isus mu reče: "Zašto me pitaš o dobrome? Samo je Bog dobar! Ali ako želiš ući u život, ispunjaj zapovijedi!"
18 "Koje?" upita on.Isus odgovori: "Ne ubij, ne čini preljub, ne kradi, ne laži.
19 Poštuj oca i majku i ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!"
20 "Sve sam to činio", reče mu mladić. "Što mi još nedostaje?"
21 "Želiš li biti savršenim," odgovori Isus, "idi i prodaj sve što imaš, a novac podijeli siromasima pa ćeš imati blago na nebu. Onda dođi i slijedi me."
22 Kad je mladić to čuo, vrlo se ražalosti i ode jer je bio jako bogat.
23 Isus nato reče učenicima: "Zaista vam kažem, teško je bogatašu ući u nebesko kraljevstvo.
24 I opet vam kažem: Lakše će se deva provući kroz iglene uši nego što će bogataš ući u Božje kraljevstvo."
25 Učenici se zaprepaste. "Pa tko se onda uopće može spasiti?" upitaju.
26 Isus ih pomnjivo pogleda pa reče: "Ljudima je to nemoguće učiniti. Ali Bog može sve."
27 Tada mu Petar reče: "Evo, mi smo sve ostavili da te slijedimo. Što ćemo za to dobiti?"
28 Isus odgovori: "Zaista vam kažem, kada ja, Sin Čovječji, sjednem o obnovi svijeta na svoje slavno prijestolje, vi ćete sjesti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest Izraelovih plemena.
29 A svatko tko zaradi mene ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili njive, primit će stostruko i baštiniti vječni život.
30 Ali mnogi koji su sada prvi tada će biti na zadnjemu mjestu, a mnogi koje ovdje smatraju zadnjima ondje će biti najveći." 

1 "Jer s nebeskim je kraljevstvom kao s vinogradarom koji rano ujutro iziđe unajmiti radnike za vinograd.
2 Pogodi se s radnicima za uobičajenu nadnicu i pošalje ih u vinograd.
3 Oko devet sati ponovno prođe trgom i ugleda druge da stoje besposleni
4 te i njima reče: 'Idite i vi raditi u moj vinograd pa ću vam platiti koliko bude pravedno.'
5 U podne i oko tri sata učini isto.
6 A kad je opet izišao na trg u pet sati popodne, ondje nađe još radnika. 'Zašto stojite i besposličarite?' upita ih.
7 'Jer nas nitko nije unajmio', odgovore mu. 'Idite onda i vi raditi u moj vinograd', reče im.
8 Uvečer reče predradniku: 'Pozovi radnike i plati im: najprije onima koji su zadnji došli, a onda onima koji su prvi počeli raditi.'
9 Radnici unajmljeni u pet sati dobili su punu nadnicu.
10 Nato oni koji su prvi došli raditi pomisle da će dobiti više, ali i oni prime jednako.
11 Odmah počnu prigovarati vinogradaru:
12 'Ovi zadnji radili su samo uru vremena, a ti si im platio jednako kao nama koji smo cijeli dan teško radili i trpjeli žegu!'
13 Jednome od njih on odgovori: 'Prijatelju, nisam nepravedan prema tebi. Nisi li se pogodio sa mnom za toliko?
14 Uzmi svoje i odlazi. A ja želim ovomu zadnjemu dati koliko i tebi.
15 Nemam li pravo s vlastitim novcem činiti što me volja? Ili si zavidan što sam dobar prema njima?'
16 Tako će zadnji biti prvi, a prvi zadnji."
17 Putujući prema Jeruzalemu, Isus povede Dvanaestoricu nasamo te im reče:
18 "Evo, ulazimo u Jeruzalem. Tamo će Sina Čovječjega predati svećeničkim glavarima i pismoznancima. Oni će ga osuditi na smrt
19 i predati Rimljanima da mu se izruguju, da ga bičuju i da ga raspnu. Ali treći dan će uskrsnuti."
20 Tada dođe majka Zebedejevih sinova Jakova i Ivana skupa sa sinovima te mu se ničice pokloni da ga nešto zamoli.
21 "Što želiš?" upita ju Isus. Ona reče: "Zapovjedi da moji sinovi u tvojemu kraljevstvu sjednu pokraj tebe, jedan zdesna, a drugi slijeva."
22 Isus odgovori: "Ne znate što tražite. Možete li vi ispiti gorku čašu iz koje ću ja piti?"Možemo!" odgovore oni.
23 A on reče: "Zaista ćete piti iz moje čaše, ali nije na meni da odredim tko će sjediti meni slijeva ili zdesna. Ta su mjesta za one kojima ih je pripravio moj Otac."
24 Kad su ostala desetorica sve to čuli, razgnjeve se na braću.
25 Isus ih tada dozove i reče im: "Vi znate da vladari svijeta okrutno postupaju s narodom i da moćnici nad njim vladaju stegom.
26 Ali neka među vama ne bude tako. Naprotiv, tko želi biti najveći među vama, neka vam bude sluga.
27 Tko želi biti najveći od svih, neka vam svima bude robom.
28 Jer ni Sin Čovječji nije došao da mu služe, već da on služi drugima i dade svoj život kao otkupninu za mnoge."
29 Kad su Isus i učenici izlazili iz grada Jerihona, za njim je pošlo silno mnoštvo.
30 Kraj puta su sjedila dvojica slijepaca. Kad su čuli da Isus prolazi, povikali su: "Isuse, sine Davidov, smiluj nam se!"
31 Ljudi su ih stišavali, ali oni poviču još glasnije: "Gospodine, sine Davidov, smiluj nam se!"
32 Isus zastane, pozove ih i upita: "Što hoćete da vam učinim?"
33 "Da progledamo, Gospodine!" rekoše.
34 Isus se sažali nad njima i dotakne im oči. Oni smjesta progledaju i krenu za Isusom. 

1 Kad su se Isus i učenici približili Jeruzalemu te stigli pred Betfagu na Maslinskoj gori, Isus dvojicu od njih pošalje naprijed.
2 "Idite u selo pred vama", reče im, "i čim u njega uđete, ugledat ćete vezanu magaricu i magare. Odvežite ih i dovedite k meni.
3 Prigovori li vam tko zbog toga, recite: 'Gospodinu trebaju' pa će ih odmah pustiti."
4 To se dogodilo da se ispuni proročanstvo:
5 "Recite izraelskomu narodu:Evo, kralj ti se vraća,ponizan jaše na magarcu,na magaretu, mladomu magaričinu."
6 Učenici odu i učine kako ih je Isus uputio.
7 Dovedu magaricu i magare, prekriju ih svojim ogrtačima, pa Isus sjedne na njih.
8 Silno je mnoštvo prostiralo svoje ogrtače po putu, a neki su trgali grane s drveća i prostirali ih putem.
9 Ljudi koji su išli pred njim i za njim klicali su:"Slava Sinu Davidovu!Blagoslovljen koji dolazi uime Gospodnje!Slava Bogu na nebu!"
10 Kad je ušao u Jeruzalem, cijeli se grad uskomešao. "Tko je taj?" pitali su.
11 Mnoštvo je odgovaralo: "To je Isus, prorok iz Nazareta u Galileji."
12 Isus uđe u Hram i počne iz njega izgoniti sve trgovce i njihove kupce, prevrne stolove mjenjačima novca i klupe prodavačima goluba.
13 "U Svetome pismu piše: 'Moj Hram treba biti molitveni dom', a vi ste ga pretvorili u razbojničku špilju."
14 U Hramu mu priđu slijepi i hromi te ih on iscijeli.
15 Kad su svećenički poglavari i pismoznanci vidjeli čudesa koja je učinio i čuli djecu u Hramu kako kliču: "Slava Sinu Davidovu!" razgnjeve se
16 i upitaju ga: "Čuješ li ti što govore?"Čujem", odgovori im Isus. "A niste li nikad u Pismu pročitali: 'Pripravio si sebi hvalu iz usta djece i dojenčadi?'"
17 Zatim se vrati u Betaniju da ondje prespava.
18 Vraćajući se ujutro u Jeruzalem, Isus ogladni.
19 Opazi pokraj puta smokvu i priđe joj, ali na njoj ne nađe ničega osim lišća. Nato joj reče: "Ne bilo više nikada na tebi roda!" I smokva se smjesta osuši.
20 Učenici se zaprepaste. "Kako se smokva tako brzo sasušila?" pitali su.
21 "Zaista vam kažem," odgovori im Isus, "budete li imali vjere i ne budete li sumnjali, činit ćete ne samo to što sam ja učinio sa smokvom nego kažete li ovoj planini: 'Digni se i baci se u more!' - to će se i dogoditi.
22 Sve što s vjerom zamolite, primit ćete."
23 Isus ode u Hram. Dok je ondje poučavao, priđu mu svećenički poglavari i narodni starješine pa ga upitaju: "Tko ti je dao pravo da to radiš? Tko te je ovlastio za to?"
24 "Reći ću vam tko ako najprije vi meni odgovorite na pitanje:
25 Je li Ivanovo krštenje bilo s neba ili od ljudi?"Oni počnu umovati i međusobno raspravljati: "Ako kažemo da je s neba, pitat će nas zašto mu onda nismo vjerovali.
26 A od mnoštva nas je strah reći da je bilo od ljudi jer Ivana svi drže za proroka."
27 Zato Isusu odgovore: "Ne znamo."A Isus im reče: "Onda ni ja vama neću reći otkuda mi vlast!"
28 "Što mislite o ovomu: Neki je čovjek imao dva sina. Reče prvomu: 'Sine, idi danas raditi u vinogradu!'
29 'Neću!' odgovori on, ali se poslije predomisli i ode.
30 Otac i drugome sinu reče isto. "Idem, oče!" odgovori sin, ali se zatim predomisli i odustane.
31 Koji je od njih dvojice ispunio očevu volju?"Onaj prvi", odgovore.Isus im nato reče: "Zaista vam kažem, bludnice i pokvarenjaci ući će prije vas u Božje kraljevstvo!
32 Jer Ivan Krstitelj došao vam je pokazati put pravednosti, ali mu niste povjerovali, a bludnice i pokvarenjaci jesu. Pa čak ni kad ste to vidjeli, niste se pokajali i vjerovali mu."
33 "Poslušajte još jednu prispodobu. Neki čovjek posadi vinograd i ogradi ga, iskopa tijesak za grožđe i izgradi kulu. Zatim ga iznajmi vinogradarima i otputuje.
34 Kad dođe vrijeme berbe, pošalje sluge da uzmu njegov dio uroda.
35 Ali vinogradari ih pograbe te jednoga pretuku, drugoga ubiju, a trećega kamenuju.
36 On zatim pošalje više slugu nego prvi put, ali vinogradari i s njima jednako postupe.
37 Naposljetku pošalje k njima svojega sina misleći: 'Prema mojem sinu sigurno će se odnositi s poštovanjem.'
38 Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše: 'Ovaj će naslijediti imanje! Ubijmo ga pa ćemo se domoći imanja umjesto njega!'
39 Pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.
40 Što mislite, upita Isus, kako će vlasnik imanja postupiti s tim vinogradarima kada se vrati?
41 Te će zlikovce bez smilovanja pogubiti, a vinograd iznajmiti drugima koji će mu davati urod kad za to dođe vrijeme."
42 Isus ih upita: "Niste li nikada čitali u Svetom pismu:'Kamen koji su graditelji odbacilipostane ugaonim kamenom.To je Gospodnje djelo,čudesno našim očima.'
43 Zato vam kažem, oduzet će vam se Božje kraljevstvo i dat će se narodu koji će davati njegove plodove.
44 Padne li tko na taj kamen, smrskat će se, i padne li kamen na koga, satrt će ga."
45 Kad su svećenički poglavari i farizeji čuli te prispodobe i shvatili da govori o njima,
46 htjeli su ga uhvatiti, ali bojali su se mnoštva koje je Isusa smatralo prorokom. 

1 Isus im opet počne govoriti u prispodobama.
2 "S nebeskim je kraljevstvom kao kad neki kralj pripravi svadbu svojemu sinu.
3 Pošalje sluge da pozovu uzvanike na svadbu, ali oni odbiju poziv.
4 Pošalje druge sluge i reče: 'Recite uzvanicima: Pripremio sam vam gozbu. Ispekli smo najslasnije meso. Sve je spremno. Dođite na svadbu!'
5 Ali oni nisu marili te odu svaki za svojim poslom - jedni na svoju njivu, drugi u trgovinu.
6 Ostali uhvate sluge, premlate ih i ubiju.
7 Nato se kralj razgnjevi, pošalje vojsku i smakne ubojice te im zapali grad.
8 A slugama reče: 'Svadbena je gozba, eto, spremna, ali uzvanici je nisu bili dostojni.
9 Idite zato na putove i raskrižja i pozovite na svadbu koga god nađete.'
10 Sluge iziđu na putove i dovedu sve koje su mogli naći: i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostima.
11 Ali kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji nije bio odjeven u prikladnu odjeću za svadbu.
12 'Prijatelju,' upita ga, 'kako si ušao ovamo bez svadbenog ruha?' Čovjek je samo šutio.
13 Tada kralj zapovjedi poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i izbacite ga u tamu gdje će biti plač i škrgut zuba.
14 Jer mnogi su pozvani, ali je malo izabranih.'"
15 Tada se farizeji sastanu zaradi dogovora kako da Isusa uhvate u riječi.
16 Odluče mu poslati neke svoje učenike skupa s herodovcima da ga upitaju: "Učitelju, znamo da govoriš istinu i da si nepristran jer ne gledaš tko je tko, nego prema istini poučavaš putu Božjemu.
17 Reci nam je li dopušteno plaćati porez caru ili nije."
18 Isus prozre njihovo lukavstvo pa reče: "Zašto me kušate?
19 Pokažite mi kovani novac pa ću vam reći." Donesu mu novčić,
20 a on upita: "Čiji su ovo lik i natpis na kovanici?"
21 "Carevi", odgovore."Onda dajte caru carevo, ali Bogu valja dati Božje", reče im.
22 Kad su to čuli, zadive se pa ga ostave i odu.
23 Toga dana dođu k njemu saduceji, koji tvrde da nema uskrsnuća, i upitaju ga:
24 "Gospodine, Mojsije nam je dao zakon prema kojemu se, umre li oženjen muškarac bez djece, njegov brat mora oženiti njegovom udovicom kako bi ona rodila sina koji će naslijediti posjed umrloga i nositi njegovo ime.
25 Bila su tako u nas sedmorica braće. Prvi od njih se oženio i umro a da nije imao djece, pa je njegova udovica postala ženom drugoga brata.
26 Drugi i treći također su umrli, i tako sva sedmorica.
27 Nakon svih umrla je i žena.
28 Čija će onda ona biti žena o uskrsnuću kad je bila udana za svu sedmoricu?"
29 Isus im odgovori: "U zabludi ste jer ne razumijete Sveto pismo ni Božju silu!
30 Jer o uskrsnuću se neće ni ženiti ni udavati, već će biti kao anđeli na nebu.
31 A glede uskrsnuća, niste li u Pismu pročitali da je Bog rekao: 'Ja sam Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev' dugo nakon što su oni poumirali?
32 A Bog nije Bog mrtvih, već Bog živih!"
33 Kad je mnoštvo to čulo, ostalo je zadivljeno njegovim učenjem.
34 Kad su farizeji čuli kako je Isus ušutkao saduceje, pođu skupa k njemu
35 te ga jedan od njih, zakonoznanac, upita da ga iskuša:
36 "Učitelju, koja je najveća zapovijed u Mojsijevu zakonu?"
37 "'Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom!'
38 To je prva i najveća zapovijed.
39 Druga, jednako važna, glasi: 'Ljubi svojega bližnjega kao samoga sebe!'
40 Sve druge zapovijedi i svi zahtjevi proroka proizlaze iz tih dviju zapovijedi."
41 Kad su se okupili farizeji, Isus ih upita:
42 "Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?"Davidov", odgovore.
43 "A zašto ga onda David, nadahnut Svetim Duhom, naziva Gospodinom kad kaže:
44 'Jahve je rekao mojem Gospodinu:Sjedni mi s desne stranedok ti ne bacim pod nogetvoje neprijatelje?'" upita Isus.
45 "Ako ga dakle David naziva svojim Gospodinom, kako mu on onda može biti sin?"
46 Nitko mu nije znao odgovoriti ni riječi. Od toga dana nitko ga se više nije usudio ništa upitati. 

1 Tada Isus reče mnoštvu i svojim učenicima:
2 "Pismoznanci i farizeji službeni su tumači Svetoga pisma.
3 Zato činite i slušajte sve što vam kažu, ali nemojte slijediti njihov primjer jer oni sami ne čine ono što druge poučavaju.
4 Tlače vas teškim teretom vjerskih zahtjeva, a ni prstom ne žele maknuti da vam taj teret pomognu nositi.
5 Sve što čine, čine zato da ih ljudi vide. Trude se da ono što na sebi nose u znak pobožnosti - kutijice sa stihovima iz Svetoga pisma na čelu ili oko ruke te rese na odjeći - bude što veće i što duže.
6 Na gozbama vole sjediti na pročelju stola, a u sinagogama na počasnome mjestu.
7 Godi im kad ih ljudi pozdravljaju na javnim mjestima i kad ih zovu 'Rabbi'.
8 Vi nikome nemojte dopustiti da vas zove učiteljem jer imate samo jednoga učitelja, a svi ste vi ravnopravna braća i sestre.
9 I ne zovite nikoga ovdje na zemlji Ocem jer imate samo jednoga Oca - onoga na nebesima.
10 I ne dajte da vas tko naziva vođom jer imate samo jednoga vođu: Krista.
11 Tko je najveći među vama, neka vam bude sluga!
12 Tko sebe uzvisuje, bit će ponižen, a ponizni će biti uzvišeni.
13-14 Teško vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zatvarate pred ljudima vrata u nebesko kraljevstvo. Sami ne ulazite u njega, a ne dopuštate da uđu ni oni koji bi htjeli.
15 Teško vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da biste pridobili jednog sljedbenika, a kad vam postane sljedbenikom, učinite od njega sina paklenoga dvostruko gorega nego što ste i sami!
16 Teško vama! Slijepi vođe! Tvrdite: 'Zakune li se tko Hramom, to ne vrijedi. Ali zakune li se hramskim zlatom, onda ga zakletva obvezuje.'
17 Slijepe budale! Pa što je veće - zlato ili Hram koji posvećuje zlato?
18 I još kažete: 'Zakune li se tko žrtvenikom, to ne vrijedi. Ali zakune li se darom koji je na njemu, zakletva ga obvezuje.'
19 Slijepci! Što je veće? Žrtveni dar ili žrtvenik koji ga posvećuje?
20 Tko se zakune žrtvenikom, kune se njime i svime što je na njemu.
21 A tko se zakune Hramom, kune se njime i Onime koji u njemu prebiva.
22 Tko se zakune nebom, kune se Božjim prijestoljem i Bogom koji na njemu sjedi.
23 Teško vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer revno namirujete čak i desetinu metvice, i kopra, i kima, a zanemarujete ono najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe i vjernost. Treba davati desetinu, ali ne smijete zanemarivati važnije stvari.
24 Slijepi vođe! Procjeđujete vodu da ne biste s njom popili i komarca, a kadri ste, ne opazivši, progutati i cijelu devu!
25 Teško vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Toliko se trudite očistiti svoju čašu i zdjelu izvana, a napunili ste ih svojim grabežom i pohlepom.
26 Slijepi farizeju! Očisti najprije ono što je u čaši, pa će i izvana biti čista.
27 Teško vama, pismoznanci i farizeji! Vi ste poput obijeljenih grobova. Izvana izgledaju lijepo, a iznutra su prepuni mrtvačkih kostiju i svakojake prljavštine!
28 Tako i vi ljudima izvana izgledate pravednima, a iznutra ste prepuni licemjerja i bezakonja.
29 Teško vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Vi prorocima gradite grobnice i pravednicima kitite spomenike
30 pa kažete: 'Da smo živjeli u doba svojih otaca, ne bismo sudjelovali u prolijevanju proročke krvi.'
31 Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi onih koji su ubijali proroke.
32 Dovršite, dakle, to što su oni započeli!
33 Zmije! Leglo zmijsko! Kako ćete izbjeći osudi pakla?
34 Šaljem vam, evo, proroke, mudrace i pismoznance. Neke ćete od njih ubiti i raspeti, druge bičevati po sinagogama i progoniti od grada do grada
35 tako da na vas padne sva pravedna krv prolivena na zemlji, od krvi pravednog Abela pa do Zaharije, sina Barahijina, kojega ste ubili između Hrama i žrtvenika.
36 Zaista vam kažem, sva će ta krv pasti na ovaj naraštaj!"
37 "Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ Božje poslanike! Koliko sam puta htio okupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja piliće pod krila, ali niste htjeli!
38 A sada će ti, eto, kuća biti napuštena.
39 I kažem vam, nećete me više vidjeti sve dok ne uzviknete: 'Dobro nam došao onaj koji dolazi u ime Gospodnje!'" 

1 Kad je Isus izišao ih Hrama i pošao dalje, priđu mu učenici da mu pokažu hramsko zdanje.
2 A on im reče: "Vidite li sve to? Zaista vam kažem, neće od ovoga ostati ni kamen na kamenu. Svaki će biti razvaljen."
3 Kad je poslije sjedio na Maslinskoj gori, učenici mu priđu i nasamo kažu: "Reci nam kada će se to dogoditi. Koji će znak najaviti tvoj dolazak i svršetak svijeta?"
4 "Pazite da vas tko ne zavede!" odgovori im Isus.
5 "Mnogi će doći pod mojim imenom, proglašujući se Mesijom, i mnoge će zavesti.
6 Kad čujete da blizu vas izbijaju ratovi i vijesti o dalekim ratovima, ne uznemirujte se. Sve se to mora dogoditi, ali svršetak još neće doći.
7 Zaratit će narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresa u mnogim dijelovima svijeta i zavladat će glad.
8 Sve je to samo početak strašnih muka.
9 Tada će vas mučiti i ubijati. Svi će vas narodi zamrziti zato što ste moji.
10 Mnogi će tada posrnuti u vjeri, izdavat će jedan drugoga i mrziti se.
11 Pojavit će se brojni lažni proroci i mnoge će zavesti.
12 Bezakonje će uzeti velikog maha, a ljubav mnogih će ohladnjeti.
13 Ali tko ustraje do kraja, bit će spašen.
14 Radosna vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijelome svijetu da čuju svi narodi, a onda će konačno doći svršetak.
15 Tako kada vidite svetogrđe o kojemu je pisao prorok Daniel gdje stoji na svetomu mjestu (čitatelju, shvati o čemu je riječ!),
16 neka oni koji se zateknu u Judeji bježe u goru.
17 Tko se zatekne na krovu, neka ne silazi u kuću što uzeti!
18 Tko se zatekne u polju, neka se ne vraća po ogrtač!
19 Teško trudnicama i dojiljama!
20 Molite se da ne morate bježati zimi ili u subotu
21 jer će to biti dani tako strašnih nevolja kakvih nije bilo od postanka svijeta niti će biti ikad poslije.
22 I da Gospodin ne skrati to vrijeme nevolja, nitko se ne bi spasio. Ali on je skratio te dane zaradi svojih izabranika.
23 Kaže li vam tada tko: 'Evo Mesije!' ili 'Eno ga ondje!' ne vjerujte
24 jer će ustati brojni lažni mesije i lažni proroci te činiti znamenja i velika čudesa ne bi li, bude li moguće, zaveli i Božje izabranike.
25 Eto, unaprijed sam vas upozorio.
26 Kaže li vam dakle tko: 'Eno ga, u pustinji je', ne idite onamo, kaže li 'U tajnim je odajama', ne vjerujte.
27 Jer dolazak Sina Čovječjega bit će poput munje koja sijevne na istoku i rasvijetli cijelo nebo, sve do zapada.
28 Kao što se po okupljanju strvinara može znati da je u blizini strvina, tako ćete po tim znacima znati da je konac blizu.
29 U vrijeme kad prođu sve te strahoteSunce će potamnjeti i Mjesec neće sjati,zvijezde će s neba padatii nebeske će se sile potresti.
30 Tada će se na nebu pojaviti znak Sina Čovječjega. Proplakat će tada svi narodi na zemlji i ugledati Sina Čovječjega kako dolazi na oblacima s velikom moći i slavom.
31 On će poslati anđele da saberu njegove izabranike sa svih strana, od svih četiriju vjetrova, od kraja zemlje do kraja neba.
32 Učite iz prispodobe o smokvi. Kad joj na granama izbiju nježni pupovi i kad potjera lišće, znate da je ljeto blizu.
33 Također, kad vidite da se zbiva sve o čemu sam vam govorio, možete biti sigurni da je Gospodinov povratak blizu, na samim vratima.
34 Kažem vam da ovaj naraštaj neće proći dok se sve to ne dogodi.
35 Nebo i zemlja će proći, ali moje riječi ostaju zauvijek!
36 Nitko, međutim, ne zna dana ni ure kada će se to dogoditi. Ne znaju ni anđeli na nebu, pa čak ni Sin. Zna samo Otac.
37 Za dolaska Sina Čovječjega bit će kao i u Noino doba.
38 Kao što su u to vrijeme prije potopa ljudi jeli i pili, ženili se i udavali sve do dana kada je Noa ušao u lađu
39 i ništa nisu slutili dok nije došao potop i sve ih odnio, tako će biti i za dolaska Sina Čovječjega.
40 Od dvojice koji tada budu skupa radili u polju jedan će se uzeti, a drugi ostaviti.
41 Od dviju žena koje budu skupa mljele u mlinu jedna će se uzeti, a druga ostaviti.
42 Bdijte, dakle, jer ne znate kada će vaš Gospodin doći!
43 Znajte: kad bi vlasnik kuće znao kada će doći lopov, bdio bi i ne bi mu dopustio da provali u kuću.
44 Budite zato pripravni jer će Sin Čovječji doći kad mu se i ne nadate.
45 Tko je dakle onaj vjerni i razumni sluga kojega je gospodar postavio da upravlja ukućanima i da im daje hranu u pravo vrijeme?
46 Blago onome kojega gospodar, kada dođe, nađe da tako radi!
47 Zaista vam kažem, povjerit će mu da upravlja svim njegovim imanjem.
48 Ali ako zli sluga pomisli: 'Gospodar se još neće vratiti'
49 pa počne tući svoje sudrugove te jesti i piti s pijancima,
50 gospodar će doći u dan kad mu se ne nada i u čas u koji neće ni slutiti.
51 Nemilosrdno će ga kazniti i odrediti mu usud među licemjerima, gdje će biti plač i škrgut zuba." 

1 "Tada će s nebeskim kraljevstvom biti kao kad je deset djevica uzelo svjetiljke i pošlo u susret zaručniku.
2 Pet ih je bilo budalastih, a pet mudrih.
3 Budalaste djevice ponesu svjetiljke, ali ne i ulja.
4 A mudre su skupa sa svjetiljkama ponijele i posude s uljem.
5 Kako je zaručnik kasnio, sve one poliježu i zaspu.
6 U ponoć se začula vika: 'Zaručnik stiže! Iziđite pred njega!'
7 Sve djevice ustanu da prirede svjetiljke.
8 Budalaste tada zamole mudre: 'Dajte nam od svojega ulja jer nam svjetiljke trnu.'
9 Ali one im odgovore: 'Nipošto! Sigurno nema dovoljno i za vas i za nas. Pođite ga radije kupiti.'
10 Kad su ga otišle kupiti, dođe zaručnik te one koje su bile pripravne uđu s njim na svadbu i vrata se zatvore.
11 Poslije dođu i ostale djevice i stanu dozivati: 'Gospodine! Gospodine, otvori nam!'
12 Ali on im odgovori: 'Zaista vam kažem, ne poznajem vas!'
13 Stoga bdijte jer ne znate dan ni čas mojega dolaska!
14 Tada će s nebeskim kraljevstvom biti kao s čovjekom koji je, polazeći na put, pozvao sluge i povjerio im svoj imetak.
15 Jednomu je dao pet vreća zlatnika, drugomu dvije, a trećemu jednu - svakome prema sposobnostima. Zatim je otputovao.
16 Sluga koji je primio pet vreća zlatnika odmah ode, uloži ih i zaradi još pet vreća.
17 Sluga s dvjema vrećama zlatnika također zaradi još dvije.
18 Sluga koji je dobio samo jednu, naprotiv, iskopa rupu u zemlji i u nju skrije gospodarov novac.
19 Poslije dugog vremena gospodar se vrati i zatraži od slugu da mu polože račun.
20 Onaj kojemu je povjerio pet vreća zlatnika donese i drugih pet. 'Gospodaru, dao si mi pet vreća zlatnika. Zaradio sam, eto, još pet.'
21 Gospodar mu nato reče: 'Odlično, dobri i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim i zato ću te postaviti nad velikim. Dođi se radovati sa svojim gospodarom!'
22 Zatim priđe sluga koji je primio dvije vreće zlatnika i reče: 'Gospodaru, meni si dao dvije vreće. Zaradio sam još dvije.'
23 Gospodar mu reče: 'Odlično, dobri i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim i zato ću te postaviti nad velikim. Dođi se radovati sa svojim gospodarom!'
24 Priđe zatim sluga koji je primio jednu vreću te reče: 'Gospodaru! Znao sam da si strog čovjek, da žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao.
25 Zato sam se prestrašio i skrio tvoju vreću u zemlju. Evo, uzmi ju!'
26 Ali gospodar mu reče: 'Zli i lijeni slugo! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao?
27 Trebao si onda barem uložiti moj novac u banku pa bih nakon povratka dobio kamate.
28 Uzmite ovomu čovjeku novac i dajte ga onome koji ima deset vreća zlatnika!
29 Tko ima, dat će mu se još pa će obilovati, a onome tko nema oduzet će se i ono što ima.
30 Bacite beskorisnoga slugu van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zuba.'"
31 "Kad Sin Čovječji dođe u slavi i sa svim svojim anđelima, sjest će na prijestolje svoje slave.
32 Tada će se svi narodi okupiti pred njime, a on će, kao što pastir odvaja ovce od koza,
33 pravednike postaviti sebi zdesna, a ostale s lijeve strane.
34 Tada će kralj reći onima koji mu budu zdesna: 'Vi, koje je Otac blagoslovio, dođite primiti u baštinu kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta!
35 Jer ste me nahranili kad sam bio gladan, napojili kad sam bio žedan, primili ste me kad sam bio tuđinac
36 i obukli me kad sam bio gol; posjećivali ste me dok sam bio bolestan i u zatvoru.'
37 Pravednici će ga tada upitati: 'Gospodine, kada smo te vidjeli gladna i nahranili, kada smo te vidjeli žedna i napojili te?
38 Kada smo ti pružili dobrodošlicu kao tuđincu i obukli te gola?
39 Kada smo te posjetili bolesna ili u tamnici?'
40 A kralj će odgovoriti: 'Zaista vam kažem, sve što ste učinili jednomu od moje najmanje braće, meni ste učinili!'
41 Zatim će reći onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u vječni oganj pripravljen za đavla i njegove anđele!
42 Jer bio sam gladan, a niste mi dali jesti; bio sam žedan, a niste mi dali piti;
43 bio sam bolestan i u zatvoru, a niste me posjetili.'
44 Oni će pitati: 'Gospodine, kad smo te to vidjeli gladna ili žedna, ili kao tuđinca, ili gola, ili bolesna, ili u zatvoru i nismo ti pomogli?'
45 A on će im odgovoriti: 'Zaista vam kažem, sve što niste učinili jednomu od ovih najmanjih, meni niste učinili!'
46 Tako će oni otići u vječnu patnju, a pravednici u vječni život." 

1 Kad je Isus sve to ispripovjedio, reče učenicima:
2 "Znate da je za dva dana Pasha i da će mene, Sina Čovječjega, izdati da me raspnu."
3 Tada se svećenički poglavari i narodne starješine okupe u dvoru velikog svećenika imenom Kajfa
4 te se dogovore da Isusa na prijevaru uhvate i ubiju.
5 "Nećemo na blagdansku svetkovinu", rekli su, "da se narod ne pobuni."
6 Dok je Isus bio u Betaniji za stolom u kući Šimuna gubavca,
7 dođe k njemu neka žena s alabasternom posudom skupocjene pomasti i izlije mu je na glavu.
8 Videći to, učenici počnu negodovati: "Čemu takva rastrošnost!
9 Mogla se ta pomast skupo prodati, a novac dati siromasima."
10 Isus to opazi pa im reče: "Zašto joj dodijavate? Učinila mi je dobro djelo!
11 Uvijek će biti siromaha da im pomažete, a ja neću uvijek biti s vama.
12 Izlila je tu pomast na mene da pripravi moje tijelo za ukop.
13 Zaista vam kažem, gdje god se diljem svijeta bude propovijedala Radosna vijest, spominjat će se i ovo njezino djelo, njoj na uspomenu."
14 Tada Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice apostola, ode svećeničkim poglavarima
15 te ih upita: "Koliko ćete mi platiti da vam izdam Isusa?" Oni mu obećaju trideset srebrnjaka.
16 Od tada Juda počne tražiti prigodu da ga izda.
17 Prvoga dana Blagdana beskvasnog kruha učenici upitaju Isusa: "Gdje hoćeš da ti pripravimo pashalnu večeru?"
18 "Idite u grad tom i tom čovjeku", odgovori on, "pa mu recite: 'Naš učitelj poručuje: Moje je vrijeme blizu. Kod tebe ću blagovati Pashu sa svojim učenicima.'"
19 Učenici učine kako ih je Isus uputio te ondje priprave večeru.
20 Uvečer je Isus bio za stolom s Dvanaestoricom.
21 Dok su blagovali, on reče: "Zaista vam kažem, jedan od vas će me izdati."
22 Oni se silno ražaloste pa ga jedan za drugim počnu pitati: "Nisam valjda ja taj, Gospodine?"
23 On odgovori: "Izdat će me onaj koji sa mnom umače kruh u istu zdjelu!
24 Jer ja, Sin Čovječji, moram umrijeti kao što piše u Svetome pismu. Ali teško onome koji izda Sina Čovječjega! Bilo bi mu bolje da se nije ni rodio!"
25 I izdajnik Juda ga upita: "Učitelju, da nisam ja taj?"A Isus mu reče: "Sam si kazao."
26 Dok su blagovali, Isus uzme kruh, blagoslovi ga i razlomi te podijeli učenicima, pa reče: "Uzmite i jedite! To je moje tijelo."
27 Uzme zatim čašu, zahvali za nju i dade ju njima govoreći: "Svi pijte iz nje!
28 To je moja krv, krv kojom se sklapa Savez između Boga i Božjega naroda. Ona se prolijeva za oproštenje grijeha mnogih ljudi.
29 I kažem vam: neću više piti vina do onoga dana kada ću piti s vama novo vino u kraljevstvu svojega Oca."
30 Otpjevaju zatim psalme i zapute se prema Maslinskoj gori.
31 Tada im Isus reče: "Noćas ćete me svi napustiti. Jer u Svetome pismu piše:'Udarit ću pastirai ovce će se razbježati.'
32 Ali kada uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju."
33 "Napuste li te svi ostali, ja te neću napustiti!" nato će Petar.
34 "Zaista ti kažem," reče mu Isus, "još ove noći, prije nego što pijetao zakukuriče, triput ćeš me se odreći."
35 "Neću!" odvrati Petar. "Makar morao s tobom i umrijeti, neću te se odreći!" Tako su se zaklinjali i svi ostali.
36 Isus dođe s učenicima u maslinik nazvan Getsemani te reče učenicima: "Sjednite ovdje dok se ja odem pomoliti!"
37 Povede sa sobom Petra i obojicu Zebedejevih sinova. Obuzmu ga tjeskoba i žalost.
38 Tada im reče: "Duša mi je nasmrt shrvana tugom. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom."
39 Ode malo dalje i padne ničice moleći se: "Oče moj! Ako je moguće, poštedi me ove čaše! Ipak, neka bude po tvojoj, a ne po mojoj volji."
40 Zatim se vrati trojici učenika i nađe ih spavati te reče Petru: "Niste li mogli ni ure probdjeti sa mnom!
41 Ostanite budni i molite se da vas ne bi svladala kušnja. Jer duh je spreman, ali je tijelo slabo."
42 Ode još jedanput i pomoli se: "Oče moj! Ako nije moguće da me poštediš te čaše, neka bude po tvojoj, a ne po mojoj volji."
43 I opet ih po povratku nađe spavati jer su im oči otežale.
44 Opet ih ostavi i ode se treći put pomoliti istim riječima.
45 Zatim se vrati k učenicima i reče im: "Još spavate i odmarate se? Kucnuo je čas! Ja, Sin Čovječji, predan sam grešnicima u ruke.
46 Ustanite! Hajdemo! Evo, moj je izdajnik već tu!"
47 Dok je još govorio, stigne Juda, jedan od dvanaestorice učenika, a s njime i svjetina naoružana mačevima i toljagama, koju su poslali svećenički poglavari i narodni starješine.
48 Izdajica im je dao znak: "To je onaj kojega poljubim."
49 On odmah priđe Isusu i reče: "Zdravo, Učitelju!" i poljubi ga.
50 "Zašto si došao ovamo, prijatelju?" ukori ga Isus.
51 Zatim podignu ruke na Isusa i uhvate ga. A jedan od onih koji su bili s Isusom maši se rukom te izvuče mač i njime odsiječe uho sluzi velikoga svećenika.
52 "Vrati mač u korice", reče mu Isus, "jer tko se mača laća, od mača će i poginuti.
53 Zar ne shvaćaš da mogu tražiti od Oca više od dvanaest legija anđela da nas zaštite i on bi ih odmah poslao?
54 Ali da to učinim, kako bi se ispunilo Sveto pismo?
55 Zatim reče svjetini: "Pošli ste na mene mačevima i toljagama kao na razbojnika! A svaki dan sam sjedio u Hramu i poučavao, pa me ipak niste uhvatili.
56 Ali sve se ovo događa zato da bi se ispunilo ono što su o meni u Pismu napisali proroci." Nato ga svi učenici napuste i pobjegnu.
57 Isusa uhvate i odvedu ga velikomu svećeniku Kajfi kod kojega su se okupili pismoznanci i starješine.
58 Petar je izdaleka slijedio Isusa do dvorišta palače velikog svećenika. On uđe u dvorište te sjedne sa stražarima da vidi kako će sve to završiti.
59 A svećenički poglavari i cijelo Veliko vijeće tražili su protiv Isusa kakvo lažno svjedočanstvo na temelju kojega bi ga mogli smaknuti.
60 Ali nisu ga mogli pronaći iako su se javili mnogi lažni svjedoci. Napokon dođu dvojica
61 i izjave: "Ovaj je rekao: 'Mogu razvaliti Božji hram i za tri dana ga opet izgraditi.'"
62 Veliki svećenik nato ustane i reče Isusu: "Zar ništa ne odgovaraš na ove optužbe protiv tebe?"
63 Isus je šutio. "Zakuni se živim Bogom i reci jesi li ti Krist, Božji Sin", reče veliki svećenik.
64 "Sam si rekao", odgovori Isus. "A ja vam kažem da ćete gledati Sina Čovječjega kako sjedi zdesna Svemogućemu i kako dolazi na oblacima nebeskim!"
65 Nato veliki svećenik razdere svoju odjeću i reče: "Hulio je na Boga! Što će nam još svjedoci?
66 Što kažete?" A oni odgovore: "Zaslužio je smrt!"
67 Zatim su Isusu pljuvali u lice i tukli ga. Neki su ga pljuskali
68 govoreći: "Proreci nam tko te je udario, Kriste!"
69 Dok je Petar sjedio vani u dvorištu, priđe mu neka sluškinja i reče: "I ti si bio s Isusom Galilejcem."
70 Petar to pred svima zaniječe: "Ne znam o čemu govoriš."
71 Kad je izišao u predvorje, spazi ga druga sluškinja i reče nazočnima: "Ovaj je bio s Isusom Nazarećaninom."
72 On opet zaniječe i još se zakune: "Ne poznajem tog čovjeka."
73 Ali ubrzo mu priđu ljudi koji su bili ondje. "Pa ti si doista jedan od njih! Odaje te galilejski naglasak."
74 Petar se stane kleti i zaklinjati: "Ja ne poznajem tog čovjeka!" I pijetao odmah zakukuriče.
75 On se tada sjeti što mu je Isus rekao: "Prije nego što pijetao zakukuriče, triput ćeš me se odreći." Iziđe i gorko zaplače. 

1 Rano ujutro sastanu se na vijećanje svi svećenički poglavari i narodne starješine da se dogovore kako da ubiju Isusa.
2 Svežu ga i odvedu rimskome upravitelju Pilatu.
3 Kada je Juda, njegov izdajica, vidio da su Isusa osudili na smrt, pokaje se i odnese trideset srebrnjaka natrag svećeničkim poglavarima i starješinama
4 te im reče: "Zgriješio sam! Izdao sam nedužna čovjeka!"Što se to nas tiče?" odgovore mu oni. "To je tvoja stvar!"
5 Juda nato baci srebrnjake u Hram, a zatim ode i objesi se.
6 Svećenički poglavari pokupe srebrnjake. "Ne smijemo ih staviti u hramsku blagajnu", rekoše, "jer su isplaćeni za krvavo djelo."
7 Zato se dogovore te za njih kupe lončarovu njivu da posluži kao groblje za ukop tuđinaca.
8 Zato se ta njiva još zove "Krvava njiva".
9 Tako se ispunilo Jeremijino proročanstvo:"Uzeli su trideset srebrnjaka -na toliko su ga procijenili Izraelci -
10 i kupili su lončarovu njivu,kako je Gospodin zapovjedio."
11 Isusa dovedu pred rimskoga upravitelja Pilata. On ga upita: "Jesi li ti kralj Židova?""Sam si rekao", odgovori mu Isus.
12 Svećenički ga poglavari optuže za mnoge zločine, ali Isus nije odgovarao.
13 Pilat ga stoga upita: "Zar ne čuješ kako te teško optužuju?"
14 Ali Isus ne odgovori ni na jedno pitanje, što je Pilata veoma začudilo.
15 Bio je, međutim, običaj da rimski upravitelj svake godine o blagdanu Pashe pusti na slobodu jednoga židovskog zatvorenika kojega narod zatraži.
16 U to je vrijeme jedan od zatvorenika bio zloglasni Baraba.
17 Kad se mnoštvo okupilo da zatraži da se pusti jedan zatvorenik, Pilat ih upita: "Koga hoćete da vam pustim? Barabu ili Isusa kojega nazivaju Mesijom?"
18 Znao je, naime, da su ga predali sudu iz zavisti.
19 Dok je Pilat sjedio na sudačkom stolcu, stigne mu poruka od njegove žene: "Okani se tog pravednika jer sam se noćas u snu namučila zbog njega!"
20 Svećenički poglavari i starješine, međutim, nagovore svjetinu da zatraži slobodu za Barabu, a smrt za Isusa.
21 Kad ih je zatim upravitelj upitao: "Koga od njih dvojice želite da vam pustim?" oni odgovore: "Barabu!"
22 "A što ću onda s Isusom kojega zovete Mesijom?" upita."Raspni ga!" poviču oni.
23 "Zbog čega? Kakvo je zlo učinio?" upita Pilat.Ali oni su samo još glasnije vikali: "Raspni ga!"
24 Kad je Pilat vidio da ništa ne koristi i da metež postaje sve gori, uzme vodu i pred svjetinom opere ruke govoreći: "Ja sam nevin od krvi ovoga čovjeka! Vi ćete za nju snositi odgovornost!"
25 Nato sva svjetina poviče: "Neka njegova krv padne na nas i na našu djecu!"
26 Pilat im tada pusti Barabu, a Isusa dade izbičevati, pa raspeti.
27 Upraviteljevi vojnici odvedu Isusa u njegovu palaču i sazovu oko njega cijelu četu.
28 Svuku ga i zaogrnu grimiznim plaštem.
29 Spletu zatim krunu od trnja i stave mu je na glavu, a u ruku mu stave trsku kao žezlo."Zdravo, kralju Židova!" rugali su mu se i prigibali pred njim koljena.
30 Pljuvali su po njemu i udarali ga trskom po glavi.
31 Kad su mu se izrugali, skinu s njega plašt, odjenu ga u njegovu odjeću i odvedu da ga raspnu.
32 Vodeći ga, sretnu nekoga Šimuna iz Cirene te ga primoraju da Isusu ponese križ.
33 Dođu do mjesta zvanoga Golgota (što znači "lubanja").
34 Vojnici mu pruže vino sa žuči, ali kad ga okusi, nije htio piti.
35 Kad su ga raspeli, bace kocku te tako razdijele među sobom njegovu odjeću.
36 Zatim su ondje sjedili i čuvali ga.
37 Iznad glave su mu postavili natpis o njegovoj krivnji: "Ovo je Isus, kralj Židova."
38 S njime su raspeli i dvojicu prevratnika, jednoga njemu zdesna, a drugoga slijeva.
39 A prolaznici su ga ružili i odmahivali glavom
40 govoreći: "Možeš srušiti Hram i sam ga opet izgraditi u tri dana, je li? Spasi onda sebe! Ako si Božji Sin, siđi s križa!"
41 Slično su mu se rugali i svećenički poglavari, pismoznanci i starješine:
42 "Spasio je druge, a sebe ne može spasiti! Kralj Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u njega!
43 Uzdao se u Boga! Neka ga Bog sada izbavi ako mu je on uistinu po volji! Tvrdio je: 'Ja sam Božji Sin.'"
44 Vrijeđali su ga tako i razbojnici raspeti skupa s njim.
45 O podnevu po svoj zemlji nastane tama i potraje do tri ure.
46 U tri sata Isus glasno poviče: "Eli, Eli, lema sabahtani!" što znači "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"
47 "Zove Iliju!" rekoše neki od nazočnih kad su to čuli.
48 Jedan od njih odmah pritrči, uzme spužvu, umoči ju u ocat i natakne na trsku te mu pruži piti.
49 "Čekaj da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi", kazaše ostali.
50 Isus još jedanput glasno vikne i izdahne.
51 Nato se zastor u Hramu razdere od vrha do dna i prepolovi se. Zemlja se potrese, špilje se raspuknu,
52 grobovi se otvore, a tijela mnogih umrlih pravednika uskrsnu.
53 Nakon Isusova uskrsnuća oni iziđu iz grobova te odu u Sveti grad i pokažu se mnogima.
54 Kad su rimski stotnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidjeli potres i sve što se zbivalo, rekoše: "Ovaj je čovjek zaista bio Božji Sin!"
55 Promatrale su to ondje mnoge žene što su iz Galileje došle za Isusom služeći mu,
56 među njima Marija Magdalena, Marija, majka Jakova mlađega i Josipa, te majka Zebedejevih sinova.
57 Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje imenom Josip, koji je i sam bio Isusov učenik.
58 On ode k Pilatu i zatraži da mu daju Isusovo tijelo. Pilat zapovjedi da tako učine.
59 Josip uzme tijelo, umota ga u čisto platno
60 i položi ga u svoj novi grob isklesan u stijeni. Navali na ulaz velik kamen i ode.
61 Bile su ondje Marija Magdalena i druga Marija i sjedile gledajući prema grobu.
62 Sutradan nakon Priprave, na prvi dan svetkovine Pashe, okupe se svećenički poglavari i farizeji kod Pilata
63 te mu rekoše: "Gospodine, sjetili smo se da je onaj varalica za života rekao: 'Nakon tri dana ću uskrsnuti.'
64 Zapovjedi zato da grob bude pod stražom sve do trećega dana da ne dođu njegovi učenici, ukradu tijelo i kažu narodu: 'Uskrsnuo je od mrtvih!' Ako se to dogodi, ta će prijevara biti još gora od prve."
65 Pilat im udovolji. "Postavite stražu", reče. "Idite i osigurajte grob kako znate."
66 Zatim odu i osiguraju grob - zapečate kamen i postave stražu. 

1 U nedjelju rano ujutro Marija Magdalena i druga Marija dođu pogledati grob.
2 Odjednom nastane silan potres: anđeo Gospodnji siđe s neba, odvali kamen s ulaza u grob i sjedne na njega.
3 Lice mu je bilo sjajno poput munje, a odjeća bijela poput snijega.
4 Stražari se pred njim počnu tresti od straha i onesvijeste se.
5 Tada anđeo reče ženama: "Ne bojte se! Znam da tražite raspetoga Isusa.
6 Ali on nije ovdje! Dođite vidjeti mjesto gdje je ležao
7 pa brzo idite javiti njegovim učenicima da je uskrsnuo od mrtvih. Ide, eto, pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Pamtite što sam vam rekao."
8 Silno uplašene ali presretne, žene žurno krenu s groba i otrče to javiti njegovim učenicima.
9 Odjednom im u susret dođe Isus! "Zdravo!" reče im. One mu pritrče, obujme mu noge i ničice mu se poklone.
10 "Ne bojte se", reče im Isus. "Idite javiti mojoj braći da pođu u Galileju. Ondje ćemo se vidjeti."
11 Dok su žene odlazile, neki od stražara dođu u grad i jave svećeničkim poglavarima sve što se dogodilo.
12 Oni se sastanu sa starješinama na vijećanje, a zatim uzmu mnogo novca i dadu ga vojnicima.
13 "Recite: 'Noću dok smo spavali došli su njegovi učenici i ukrali ga.'
14 Ako za to čuje upravitelj, mi ćemo ga već uvjeriti i pobrinuti se da nemate problema."
15 Oni uzmu novac i postupe kako su ih uputili. To se pričanje razglasilo među Židovima i zadržalo sve do danas.
16 Jedanaestorica pođu u Galileju, na goru, kamo im je zapovjedio Isus.
17 Kad su ga ugledali, padnu pred njim ničice, ali neki su ipak posumnjali.
18 Isus im priđe i reče im: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.
19 Idite zato i učinite sve narode mojim učenicima krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
20 Učite ih da ispunjavaju sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta." 


Starogrčka književnost
Izvor: Wikipedija

Starogrčka književnost obuhvaća književno stvaralaštvo na grčkom jeziku koje započinje Homerovim epovima oko 8. stoljeća p.n.e., a završava se okvirno 529. godine nove ere, kada je bizantski car Justinijan zatvorio Platonovu Akademiju u Ateni, posljednju filozofsku školu u antici. Starogrčka je književnost ne samo presudno utjecala na formiranje rimske književnosti, nego je izvršila ogroman utjecaj i na cjelokupnu potonju europsku književnost, kako u tematici tako i u oblikovanju gotovo svih književnih vrsta. U vremenskom rasponu od trinaest stoljeća u antici – 8. p.n.e. i 5. n.e. – stvarali su mnogi pjesnici i prozni pisci, koji su jezikom i kulturom Grci, ali nisu svi rodom bili Grci: osvajanja Aleksandra Velikog proširila su grčku civilizaciju van granica Helade, te su glavni gradovi Aleksandrovih nasljednika – Aleksandrija, Antiohija i drugi – postali veća središta grčke civilizacije od starih grčkih polisa. S obzirom na društvene, političke i književne prilike, može se cjelokupna antička grčka književnost podijeliti na četiri razdoblja:

   1. Arhajsko razdoblje ;
   2. Klasično razdoblje ;
   3. Aleksandrijsko razdoblje ;
   4. Rimsko razdoblje .

Najstarije poznato grčko pismo je mikenski silabički linear B, koji nam je ostao sačuvan na glinenim tablicama iz toga doba. Te tablice sadrže zapise, najčešće jednostavno u vidu različitih popisa, koji se odnose na trgovinu: prave književnosti tu nema, a njeno odsustvo objašnjava se na različite načine. Prema jednoj teoriji, mikenska se književnost, kao što je slučaj i s kasnijim Homerovim i drugim djelima kiklične epike, prenosila usmenim putem, posebno s obzirom na to da linear B nije bio sasvim prilagođen glasovima grčkoga jezika. Prema drugoj teoriji, književna djela – budući element društvene elite – bila su zapisana na nekom finijem materijalu, koji se međutim nije sačuvao.
Na početku grčke književnosti tako stoje dva njena najveća djela, Homerovi epovi Ilijada i Odiseja, te nekoliko neznatnih metričkih zapisa iz 8. stoljeća p.n.e. Ali te dvije pjesničke tvorevine svojom složenom strukturom i stilizacijom daleko odskaču od svakoga početništva: jasno je da one, zapravo, predstavljaju vrhunac jedne epske tradicije čiji počeci i razvitak ostaju u tami onih stoljeća koji se nazivaju mračnim dobom Grčke . Homer  je prvi pisac grčke književnosti i istovremeno najveći epski pjesnik svih vremena. Pretpostavlja se da je živio negdje u 8. stoljeću p.n.e., ali pouzdanih podataka o njemu i njegovom životu zapravo nema. Antička tradicija nam govori da je Homer bio slijepi pjevač, ali to je najverovatnije samo preslikavanje lika slijepoga pjevača Demodoka iz Odiseje na ličnost samoga pjesnika. Stoga se još od antike pa sve do naših dana stvorio čitav korpus veoma različitih teorija o prvom grčkom pjesniku, koji obrađuje tzv. homersko pitanje.
Homerova se djela tako moraju shvatiti kao vrhunac dugogodišnjeg razvoja usmene narodne književnosti u Maloj Aziji. Danas se pretpostavlja da su Homerovi prethodnici možda bili pjevači – rapsodi , koji su lutali od grada do grada i zabavljali stanovnike pjesmama o "slavnim djelima junaka"  i među koje tradicija obično ubraja i samoga Homera, te aedi , koji bi se smjestili na dvoru kakvog vladara i ondje na zabavama ili po potrebi pjevali o djelima junaka mitskoga razdoblja. Prema nekim razmišljanjima, ti su rapsodi i aedi prenosili junačke pjesme kroz mnoga stoljeća. Da je u Grka i prije Homera cvjetala epska poezija, potvrđuju i Homerovi epovi, u kojima nalazimo savršenu epsku tehniku, umjetnički izraz, književni jezik, okretan stih, mnoštvo ukrasnih pridjeva, tzv. stalnih epiteta, za koje nema opravdanja u Homerovom tekstu , oblike  koje se uvijek ponavljaju kad god se u pripovijedanju dođe do određenog mjesta u opisu bitke, plovidbe lađe, i na kraju tipične brojeve. Sve te pojave nesumnjivo su plod dugotrajne umjetničke prakse. Može se pretpostaviti da su grčkoj herojskoj epopeji prethodile kraće pjesme u kojima se uz pratnju glazbenog instrumenta pjevalo o junačkim djelima. Te su pjesme, kako se čini, bile djelo Eoljana – Ahejaca, koji su došli iz Tesalije i drugih dijelova grčkoga kopna i prvi se učvrstili na maloazijskom primorju, u Troadi i susjednim otocima. Pjesme s likovima i motivima iz kopnene Grčke miješale su se s onima u novoj domovini, a bile su podređene jednoj osnovnoj temi – borbi sa stanovnicima u novom kraju. Njegovanjem tih pjesama tijekom stoljeća stvoren je čvrst temelj za veliku narodnu epopeju koja je najviše umjetničko ostvarenje dobila u Ilijadi i Odiseji otprilike u 8. stoljeću p.n.e.
Ilijada  nosi ime po Iliju , drugom imenu grada Troje. Sadržaj joj je uzet iz ciklusa priča o Trojanskom ratu, ali pjesnik nije obradio dugo vremensko razdoblje, nego je ograničio građu prikazavši događaje koji su se dogodili tijekom 51 dana u desetoj godini rata. Glavna je tema ovoga epa svađa između Ahileja i Agamemnona zbog otmice robinje Briseide, a zatim Ahilejev gnijev na trojanskog junaka Hektora, koji je ubio Ahilejevog prijatelja Patrokla.
Odiseja  nosi ime prema glavnom junaku Odiseju i govori o Odisejevom povratku na Itaku. Nakon desetogodišnjeg ratovanja pod Trojom Odisej luta deset godina po raznim morima i doživljava mnogo opasnih pustolovina. Izgubivši u brojnim opasnostima sve prijatelje, vraća se na Itaku, gdje se uz pomoć sina Telemaha osvećuje proscima koji su maltretirali njegovu vijernu ženu Penelopu i na gozbama rasparčavali njegovu imovinu. Tako okosnicu ovoga spijeva čine Odisejev povratak i osveta proscima, ali su ti motivi obogaćeni sintetičkim i dramatskim prikazom prethodnih junakovih desetogodišnjih lutanja, a pripovijeda ih sam junak na dvoru feačkoga kralja Alkinoja . Osim toga, u spijev je umetnut i motiv o sinu koji kreće u potragu za ocem . Prema tome, kompozicija Odiseje je perpletena, za razliku od kompozicije Ilijade, koja je jednostavna, a to je primjetio još Aristotel, koji u Poetici 1459b kaže: "Svaka mu je naime od pjesama sastavljena: Ilijada jednostavna i puna trpnje, a Odiseja prepletena i mirna". Homer je genijalni pjesnik kome je uspijelo da narodnu epsku poeziju uzdigne na umjetničku visinu, koju otada više niko nije dostigao. Homerova poezija je puna živog pripovijedanja, jasnog izražavanja, pažljivog crtanja ljudskih karaktera, sviježe životne dinamike i humanizma. Nijedno djelo svjetske književnosti nije izvršilo tako snažan i dugotrajan utjecaj kao Homerovi epovi.
Prvobitno su se u antici Homeru pripisivala ne samo ova dva epa, nego gotovo cijelokupno epsko stvaralaštvo arhajskoga razdoblja, premda je problem Homerovih dijela već od 5. stoljeća p.n.e. potaknuo ozbiljnu kritiku, koja i danas traje, a naziva se homerskim pitanjem. Pod tzv. Malim Homerom podrazumevaju se manja pjesnička djela koja su se pripisivala Homeru. Među njima je svakako najznačajniji zbornik od 33 homerske himne  napisane u heksametrima i epskom stilu, u vremenskom rasponu od 7. do 5. stoljeća p.n.e., koje proslavljaju različita božanstva. Ove su se himne prvobitno zvale "uvodi" , što govori da to zapravo i nisu bile himne, nego su služile rapsodima kao uvod u njihovo recitiranje epskih pjesama. Neke od njih su po broju stihova prave male poeme. Tako Himna Demetri obrađuje priču o otmici Persefone i teškoj boli Demetre koja luta po svijetu tražeći kći. Himna Apolonu govori o rođenju ovoga boga na Delosu i njegove doživljaje tijekom osnivanja proročišta u Delfima. Himna Afroditi obrađuje ljubavnu avanturu ove boginje s Anhizom, dok je Himna Hermesu puna humora i priča o tome kako je tek rođeni Hermes nestašnim lukavstvom prevario svoga brata Apolona. Pored himni, ovamo pripadaju Boj žaba i miševa  koja parodira sadržinu i stil epske pjesme, ali koja je vjerovatno nastala tek u helenističkom dobu, Margit  koja na smiješan način govori o nekom junaku–budali koji je mnogo znao ali sve naopako, te Kerkopi  koja je prikazivala dva brata — viješta kradljivca kojeg je uhvatio Heraklo, ali su ga oni tako nasmijali svojim dosjetkama da ih je pustio na slobodu.
Epska je poezija nastavila cvjetati u Joniji i cijelom helenskom svijetu i nakon Homera, tako da je nastao veliki broj pjesama koje su se također, bar neko vrijeme, pripisivale Homeru. Te se pjesme nazivaju kikličnim epovima jer čine nekoliko epskih ciklusa: u njima je, naime, kronološki prikazan neprekinut krug  mitskih događaja u sadržajnoj cjelini. Kikličke pjesme su se također nalazile na recitatorskom repertoaru rapsoda i pružile su bogatu mitološku građu lirskim, horskim i dramskim pjesnicima. Međutim, Ilijada i Odiseja potisnule su kiklične pjesme u drugi plan, pa su nam se ove uglavnom izgubile i do danas su nam se sačuvale samo u oskudnim fragmentima, premda nam je njihov sadržaj poznat. Tebanskom ciklusu pripadale su pesme Edipodija  o Edipovom ubojstvu vlastita oca, pobjedi nad Sfingom, incestuoznom braku s majkom i smrti Edipovoj, zatim Tebaida  o ratu sedmorice junaka protiv Tebe i izvršenju Edipovog prokletstva međusobnim ubojstvom Polinika i Eteokla, i najzad Epigoni  o ratu sinova sedmorice junaka protiv Tebe.
Trojanskom ciklusu pripadala je Kiparska pjesma  koja je opjevala događaje koji su se dogodili prije radnje Ilijade, zatim Etiopida  koja je opisivala događaje nakon Ilijade, uključujući kako Ahilej ubija amazonku Pentesileju, etiopskog vođu Memnona ali i kako sam gine od Parisove strijele, zatim Mala Ilijada  koja je opisivala nadmetanje za Ahilejevo oružje između Ajanta i Odiseja, Ajantovo samoubojstvo, pogibiju Parisa od Filoktetove strijele, dolazak Ahilejeva sina Neoptolema koji ubija Telefova sina Euripila, gradnju drvenog konja i pad Troje. Pjesma Razorenje Ilija  obuhvaćala je prizor o drvenom konju, Laokoontovu smrt, Enejin beg, zauzimanje Troje, smrt Prijama i Astijanakta, oskvrnjenje Kasandre, podjelu plijena, požar grada i žrtvovanje Poliksene na Ahilejevom grobu. Povratak  opjevala je povratak grčkih junaka iz Troje, dok se Telegonija naslanjala na sadržaj Odiseje i započinjala opisom sahrane Penelopinih prosaca, a nazvana je po Telegonu, sinu Odiseja i Kirke, koji u potrazi za ocem dolazi na Itaku i u neznanju ubija Odiseja, uzima Penelopu za ženu, a Telemah Kirku.
Velike društvene i ekonomske promjene koje su zahvatile gotovo cijelu Heladu u drugoj polovini 8. stoljeća p.n.e. jasno se vide u djelu drugog znamenitog pjesnika arhajske epike. Hesiod , iz sela Askre u Beotiji, prvi je grčki pjesnik koji o sebi daje biografske podatke te se može smatrati prvom individualiziranom pojavom u grčkoj književnosti. Njegova Teogonija  predstavlja prvu grčku mitološku sintezu u kojoj je prikazana povijest postanja svijeta i genealogija bogova. Ideja joj je da prikaže Zeusa kao simbol pravednosti, koji pobjedom nad Titanima i drugim nemanima iz prošlosti postaje svemogući čuvar pravde. Isticanje moralnih problema i težnja za sistemskim shvaćanjem svijeta najavljuju početak rušenja tradicionalnog pogleda na svijet. Moralna pitanja i vladavina pravde u svetu idejna su osnova i Hesiodovog drugog djela koje nosi naziv Poslovi i dani . To je poema rada, u kojoj pjesnik svome bratu rasipniku upućuje opomene i savjete o tome kako će steći imovinu na častan način. Međutim, pjesnikovo obraćanje bratu samo je okvir za pouke koje upućuje svojim suvremenicima o tome da se čovjek moralnom energijom i radom mora osloboditi bijede, a to se ilustrira mitom o Prometeju i Pandori te mitom o pet rodova koji govore da je ljudski život nekada bio sladak, a sada je gorak. Rad i pravda temelj su Hesiodove etike, a u svakoj državi koja želi biti utemeljena na poretku i napretku moraju vladati rad, pravda i moral, a ne laž, prijevara i nasilje vladara. Premda je Hesiodov pogled na život pesimističan – velikim dijelom upravo zbog prilika koje su tada vladale – ipak se on u svojoj poeziji pokazuje kao nosilac novih, gotovo revolucionarnih društvenih stremljenja u odnosu na prethodni ratnički ideal herojske epohe.
Postanak i ujedno najviši domet grčke lirike spada u 7. i 6. stoljeće p.n.e., kada je epska poezija bila već na zalasku. Ona je zapravo melodički i ritmički usavršeno narodno pjesništvo. Razvoj umjetničke grčke lirike uslovila su dva ključna uzroka. Prvi čine nove društvene prilike tijekom kojih dolazi do dubokih promjena u političkim, socijalnim i ekonomskim odnosima, do pokretanja zamašne grčke kolonizacije širom Mediterana te do izgradnje i učvršćivanja polisa kao osnovnog duštvenog i državnog okvira u Heladi. Drugi uzrok nalazimo u epohalnoj promeni u glazbi – otkriće harmonije i usavršavanje glazbenih instrumenata. Kada su Grci prodrli u tajne glazbe, ona je kod njih u širem smislu obilježavala razvitak velikog dijela duhovnog života, pa je izraz ὴ   nasuprot izraza ὴ   označavao obrazovanog čovjeka. Glazba je imala važan položaj u grčkoj kulturi, i sva se grčka lirika razvijala uz nju: u najstarije vrijeme nema pjesme bez glazbe niti glazbe bez pjesme. Cijelokupna je grčka glazba nažalost propala, ali znamo da su među najčešćim glazbenim instrumentima bili lira, kitara, forminga i frula.
Naziv lirika stvoren je u vrijeme aleksandrijskih filologa i označava prvobitno samo one starogrčke pjesme koje su se pjevale uz pratnju žičanih instrumenata, i to prije svega lire sa sedam žica – sami Grci arhajskoga doba umjesto ovoga imena koristili su stari naziv melika . Ta se melika dijelila na monodijsku liriku i horsku liriku: osim što su se razlikovale po metrima koji su se u njima obično upotrebljavali, ove dve vrste lirike karakteriziralo je to što je prva bila namijenjena solo pjevanju, a druga zborskom izvođenju. Aleksandrijski su filolozi, dakle, u svom kanonu starogrčke lirske poezije obuhvatili samo meliku, tj. monodijske liričare Alkeja, Sapfu i Anakreonta i horske liričare Alkmana, Stesihora, Ibika, Simonida, Bakhilida i Pindara. Međutim, mi danas u grčku liriku ubrajamo i recitativne oblike poezije: elegiju i jamb.
Vanjska oznaka elegije kojom se razlikovala od drugih pjesničkih vrsta je posebna metrička građa, tzv. elegijski distih. Elegija, kako se čini, nastaje u Maloj Aziji kao tužaljka i naricaljka, da bi se u kopnenoj Grčkoj često preobrazila u svojevrsni bojni poklik. Grčka se elegija najprije i razvila u onom kraju i plemenu gdje je epska poezija dostigla vrhunac, tj. kod maloazijskih Jonjana. Iz epa je uzela oblik, a iz svakodnevnog života sadržaj. Ratni užas i navala sjevernog naroda Kimerana u Malu Aziju potakli su pjesničko stvaralaštvo Kalina , koji se ubraja među najstarije elegičare i koji je živio negdje u prvoj polovini 7. stoljeća p.n.e. Od njega nam se sačuvao, osim nekoliko fragmenata, početak jedne elegije u kojoj je pozivao svoje sugrađane na oružje protiv neprijatelja: to je pravi, glasan i žestok ratni poklik, a sadrži ujedno sjajnu pohvalu dobrom borcu koji se ne plaši smrti, te junački pada u borbi. Ratničku elegiju pisao je i Tirtej , koji se prema legendi preselio iz Atene u Spartu i tamo tijekom drugog mesenskog rata  svojim pjesmama tako raspalio vojnike da su Spartanci njemu pripisivali zasluge za pobjedu nad Mesenjanima. Tirtej je, osim elegija koje je pisao u dorskom dijalektu, pisao i opomene ili savjete , i to u jonskom dijalektu s nešto dorizama. Njegova je poezija ratna i građanska: glavni su mu motivi odlučna borba protiv neprijatelja, smrt za domovinu i uspoređivanje junaka s kukavicom i njihove različite sudbine.
Sasvim je drugačiji elegičar Mimnermo , najvjerojatnije iz Kolofona, čija je poezija usredotočena na osobne osjećaje koji su bili uslovljeni i prilikama u kojima je pjesnik živio. Njegova je poezija melankolična i ljubavna. Ljubav, uživanje i radost za pjesnika su željena dobra kojima se on veseli, dok se melankolija uvlači kada on pomisli da je lijepoj mladosti suđeno da procvate i prođe, a umjesto nje će doći starost, bolest i smrt. Zbirka Mimnermovih intimnih pesama nazvana je po sviračici Nani  koju je pjesnik snažno ljubio. Mimnermovi stihovi, napisani uglavnom epskim dijalektom, puni su čežnje i odzvanjaju glazbom.
Pjesmama s društveno-političkom tematikom vraća se Atenjanin Solon , veliki zakonodavac i reformator atenskoga ustava. On je u elegijama i jambima izložio svoje etičke ideje i refleksije, objašnjenja i opravdanje vlastitoga političkog rada. Prije no što se 594. p. n. e. kao arhont eponim prihvatio reformatorskoga posla, svojom elegijom Salamina potakao je Atenjane da zauzmu otok Salaminu koje su tada držali Megarani i suzbijali slobodu atenske trgovine. Ukupan Solonov pjesnički rad obuhvaćao je oko 5,000 stihova, danas sačuvanih samo fragmentarno, koji su pisani uglavnom u jonskom i epskom dijalektu s dosta atičkih elemenata. Pored Salamine, u njegov pjesnički opus ulaze Opomene Atenjanima, elegije u kojima Solon opravdava i objašnjava svoj reformatorski rad, te Opomene samome sebi, u kojima izlaže svoja etička shvaćanja.
U drugoj polovini 6. stoljeća p.n.e. živi i djeluje Teognid , elegijski pjesnik iz Megare, od kojeg nam je sačuvano 1,389 stihova. To su sentencije i fragmenti koje je neko sakupio iz njegovih elegija, s gnomskom i moralnom tendencijom, ali ni ti stihovi nisu svi Teognidovi, nego su vremenom bili njima dodati i neki stihovi drugih pjesnika. O Teognidu se zna tek toliko da je bio aristokratskog porijekla i uvjerenja, te da je sudjelovao u sukobima između aristokrata i demosa koji su razdirali njegovu zemlju. Kako je iz tih sukoba na kraju demokratska stranka izašla kao pobjednik, aristokrati su morali bježati iz Megare, a među njima i Teognid, koji otada živi na Siciliji, na Eubeji i u Sparti. Sve ove političke borbe i teškoće našle su odraza u Teognidovim elegijama, čiji glavni dio čine ὑῆ , koje su upućene mladom plemiću Kirnu, pjesnikovom eromenosu, i koje su ponegdje ispunjene žarom, strašću i bolom zbog iskustva čovjeka koji je život proveo u neprekidnoj borbi, u nevolji i siromaštvu. Moralna pouka Teognidova uglavnom je pesimistična: mladost i sam život su nestalna dobra, smrt i siromaštvo vrebaju na svakom koraku, dobri propadaju, a zli trijumfiraju. Ipak, pomisao na smrt izaziva kod pjesnika uživanje u radosti i mladosti, pa u njegovoj poeziji nalazimo i veselih trenutaka.
Suvremenik je Teognidov bio Fokilid , čije elegije i pjesme u tetrametrima imaju didaktički karakter, ali se ne odlikuju dubokim sadržajem kao Solonove ili Teognidove elegije. U sačuvanom fragmentu od osam stihova oponaša Semonida Amorginca i u satiri na žene razlikuje četiri vrste žena: jedna je nastala od kuje, druga od pčele, treća od svinje, a četvrta od kobile, pri čemu je dakako najbolja ona koja potiče od pčele. Na osnovu malog broja fragmenata ne može se dati prava i potpuna karakteristika Fokilidove poezije. U drugoj polovini 6. stoljeća p.n.e. živio je i prvi grčki pjesnik-filozof, Ksenofan , koji je po tradiciji bio osnivač elejske filozofske škole. Pored epskih poema Osnivanje Kolofona i Naseljavanje Eleje, pisao je elegije te prvi u grčku književnost uveo novu vrstu poezije pod nazivom  , gdje je na satirički način oštro kritizirao i ironizirao narodna vjerovanja i ljudske mane. Ksenofan nije veliki pjesnik, ali je oštrom kritikom tradicionalne percepcije antropomorfnih božanstava i religijskih vjerovanja i obreda uopće jačao vjeru ljudi u njihove vlastite snage i poticao ih na samopromišljanje.
Jambsku poeziju pratila je glazba, ali se nije pjevalo: to je bila tzv. , tj. ritmička recitacija s glazbenom pratnjom, a glazbeni instrumenti bili su jambika i klepsijamb. Svi jambografi bili su porijeklom Jonjani, pa je i njihov dijalekt jonski, ali vrlo blizak atičkom dijalektu. Jamb dopušta čitav niz različitih tonova, od smijeha do poruge i prezira, s lirizmom u kojem osobnost dolazi do takvog izražaja kakav elegija nije poznavala. Najstariji je i istovremeno najsnažniji pjesnik jamba bio Arhiloh  s otok Farosa, koji je živio u 7. stoljeću p.n.e., burnim i nemirnim životom, punim nevolja i pustolovina, kako se vidi i iz sačuvanih fragmenata. Izgubivši svu imovinu, preselio se na Tasos i tamo stupio kao plaćenik u vojsku Tasošana koji su ratovali s Tračanima, ali bezuspješno, pa se pjesnik vratio na Faros. Zna se da je ponovo bio vojnik i da je poginuo u borbi protiv Naksošana. Čovek žestoke ćudi, nagle i iskrene, uvijek spreman da napada jambima, često i oštrim, protivnike i sve one koji su mu se zamjerili – takav utisak stičemo o Arhilohu iz sačuvanih fragmenata. Pjesnik zna biti i duboko osjećajan i plemenit, ali strasna i neuzvraćena ljubav prema Neobuli, kćerki faroskog aristokrata Likamba, koja je proizvela istinski nježne i osjećajne ljubavne pjesme, pretvorila se u bijesnu mržnju kad je Likamb odbio pjesniku dati svoju kćerku za suprugu. Otada ih je Arhiloh oboje napadao tako oštrim i zajedljivim pjesmama, da im – prema legendi – nije preostalo drugo do da se objese. Arhilohova poezija bila je raznovrsna i kretala se od dražesnih i plemenitih slika do najžešće ironije i prostote. Arhilohov uticaj na potonje grčke liričare bio je ogroman, a među rimskim pjesnicima posebno se na njega ugledao Horacije.
U 7. stoljeću p.n.e. živio je i Arhilohov suvremenik Semonid Amorginac , rođen na Samosu i osnivač kolonije na otoku Amorgosu. Pisao je elegije i jambe, od kojih su sačuvani fragmenti, iz kojih se vidi da mu je poezija bila poučna i refleksivna. Najpoznatiji je ipak po jambskoj satiri O ženama , gdje duhovito i ironično ocrtava deset tipova ženskog karaktera, koje izvodi iz različitih životinja i elemenata: prljava žena potiče od svinje, lukava od lisice, brbljiva od kuje, troma i lijena od zemlje, prevrtljiva od mora itd. Pogled na život što ga iskazuje ovaj mizogini pjesnik prilično je pesimističan: bolest, starost, rat, brodolomi i samoubojstva – to je prevladavajući okvir njegove životne stvarnosti. Otprilike jedno stoljeće kasnije živio je Hiponakt  iz Efesa, čije je stvaralaštvo cvetalo oko polovine 6. veka pne. On je prvi sasvim izgrađeni pjesnik realist, pravi i iskreni pjesnik-prosjak, označen kao pjesnik najbjednijih društvenih slojeva. Od njegove pjesničke produkcije najznačajniji su jambi, od kojih su sačuvani samo fragmenti, ali se iz njih može rekonstruirati niz situacija i tipova, npr. gozba gdje se pije iz vedra, javne kuće s prostitutkama, smrdljive krčme pune insekata, trg s prizorima telesnih kazni. Pjesmama kao glavni likovi prevladavaju siromasi, surovi i goli koji drhte od hladnoće, među njima i sam pjesnik. Hiponaktova poezija je nesporedna, silovita, oštro individualizoirana, realistična, gorka, ponekada podrugljiva i ironična, pa se može smatrati dalekim prethodnikom kiničkog morala.
Usporedo s elegijom i jambom prilagođavale su se i druge vrste narodne poezije temama koje je isticalo doba raslojavanja grčkoga društva. Tako se i grčka melika razvijala u vezi sa životom naroda i folklornim pjesmama, a korak dalje u obradi subjektivnih osjećanja i crta osobne biografije načinili su eolski pjesnici, čije je književno i glazbeno središte bilo otok Lezbos. S ovog otoka je i Alkej , čiji su rodni grad Mitilenu razdirale unutarnje borbe, te se aristokratska oligarhija jedva odupirala demokratskoj stranci. U tim je borbama sudjelovao i aristokrat Alkej, koji se borio protiv demokratskih tirana i sudjelovao u zavjeri koja je dovela do ubojstva tiranina Melanhra 612. p. n. e., ali je novi tiranin Mirsil prognao Alkeja. Kad je i Mirsil pao i na vlast došao mudri Pitak, pjesnik je nastavio s borbom i zavjerama. Pitak se, međutim, nakon deset godina dobrovoljno odrekao vlasti, te se Alkej vratio u domovinu gdje je mirno živio do kraja života. Njegove su pjesme filolozi podijelili na političke i ratničke pjesme , ljubavne , vinske  i himne bogovima, ali nijedna njegova pjesma nije do nas došla potpuna. Ipak, iz oko 150 sačuvanih fragmenata, vidimo da je Alkejev stil bio uzvišen i kratak, dražestan i snažan, posebno u političkim pjesmama koje su u sebi imale govorničku žestinu , ali iskrenu i bez opterećujuće retorike. U političkim pjesmama žestok, vatren, neobuzdan i beskompromisan, Alkej u drugim pjesmama pjeva i o veselju na gozbama i o ljubavi: božanska Dionizova tečnost našla je u njemu sjajnoga i vatrenoga pristalicu. Mnoge njegove pjesme ispjevane su u alkejskoj strofi, nazvanoj po njemu.
I najslavnija grčka pjesnikinja Sapfa  bila je s otoka Lezbosa. Njezina je obitelj pripadala aristokraciji, pa se Sapfa, kada je oko 596. p. n. e. vladajuća demokracija protjerala plemstvo, sklonila na Siciliju, odakle se vratila kada je Mitilenom zavladao Pitak. O Sapfi su kolale mnoge legende: da je ružna, da se bacila s Leukadske stijene jer joj mladić Faon nije uzvraćao ljubav, te da je naprotiv bila lezbijka – po njoj je, najzad, i nazvana istopolna ljubav između žena. Nevezano za legende, iz njene je poezije vidljivo kako je Sapfa znala snažno ljubiti. Okupljala je oko sebe mlade devojke koje je poučavala glazbi i poeziji, pa je zato svoj dom nazvala "kućom Muza". Alkej ju je zvao "čistom" , Platon ju je nazvao "desetom Muzom", a Strabon "nečim čudnovatim" . Njene su pjesme antički filolozi svrstali prema metru u devet knjiga, uz zasebnu knjigu epitalamija . Najbolje su joj i umjetnički svakako najvrednije bile ljubavne pjesme, pisane u safičkoj strofi, nazvanoj po njoj. Sapfina poezija odiše dubokim ljubavnim žarom, prožeta je lijepim mislima, puna ljupkih slika i ispjevana lijepim jezikom i savršenim stilom. Ljubav, cvijeće, noć puna mjesečine, priroda, zvuk, boja – to su motivi i slike koji se skladno razlivaju u njenim stihovima.
Nakon eolske melike javlja se jonska s Anakreontom , Jonjaninom iz grada Teosa na maloazijskoj obali. Kad je Kir Stariji osvojio Teos oko 545. p. n. e., iselio se Anakreont s još nekim sugrađanima u grad Abderu u Trakiji, a kasnije ga nalazimo na dvoru samoskog tiranina Polikrata, koji je tada bio na vrhuncu moći i sjaja. Nakon Polikratova ubojstva, doveo je Anakreonta u Atenu Hiparh, Pizistratov sin, a kada je oko 514. p. n. e. i Hiparh pao s vlasti, o Anakreontovu životu ne znamo ništa pouzdano: po nekima je živio kod Aleuada Ehekratida u Tesaliji, a po drugima opet u Teosu. Po predaji, umro je kao starac u 85. godini u Abderi. Premda Jonjanin, Anakreont je bio pravi nastavljač subjektivne eolske poezije Alkejeve i Sapfine, iako ne s tako dubokom osjećajnošću. Njegova poezija, od koje je sačuvano samo oko 100 kratkih fragmenata, ima pretežno erotski i simpotički karakter i slavi Dioniza i Erosa. Dva sačuvana fragmenta bila su dio himni posvećenih Dionizu i Artemidi, a pisao je i elegije, jambe i epigrame. Sadržaj Anakreontovih pjesama je bezbrižno uživanje života, ali erotika mu nije neposredna i duboko proživljena kao kod Eoljana: žar njegove strasti je veliki, ali brzo gasne. Ipak, Anakreontovo pjesništvo vedrog i ugodnog raspoloženja steklo je veliku popularnost već u antici, pa su se kasniji pjesnici ugledali na njega pjevajući pjesme istoga sadržaja: sačuvano je oko 60 takvih pijesmica lagodnog sadržaja nazvanih Anacreontea . Na njega se ugledao i veliki rimski pjesnik Horacije.
Iz Sarda u Lidiji bio je Alkman , ali je živio u Sparti, gdje je sastavljao himne, peane , hiporheme , skolije  i erotske pjesme, ali se najviše proslavio partenijima, pjesmama koje su u čast bogova pjevali djevojački zborovi. Od oskudnih fragmenata koji su došli do nas najduži je odlomak od stotinu stihova iz pjesme koja je, kako se čini, nastala u čast Dioskura i Artemide, ali u kojoj pjesnik od pohvale boginji naglo prelazi na pohvalu ljupke lijepote djevojaka, sudionica zbora, prožetu sjanim slikama iz njihovih svakodnevnih života. Ni o Stesihoru , koji se možda rodio u Metauru u južnoj Italiji ali je živio u Himeri na Siciliji, nije moguće dati neki određeni sud, jer se sačuvalo premalo fragmenata, od kojih najduži ima šest stihova. Ovaj pjesnik, kome se pripisuju inovacije u glazbi i metrici – među kojima je najvažnija bila podijela zborske pjesme na trijade koje čine strofa, antistrofa i epoda – obrađivao je i narodne priče lokalnog karaktera o strastvenim i nesretnim ljubavima, npr. o pastiru Dafnisu koga je zbog nevjere oslijepila ljubomorna nimfa. Iz južne Italije bio je i Ibik  iz grada Regija, koji je međutim veliki dio života proveo na dvoru samoskog tiranina Polikrata, gdje je upoznao i Anakreonta. Uz vrlo oskudne fragmente sačuvan je jedan veći odlomak na papirusu koji sadrži pohvalu Polikratova mladog sina. U antici je Ibik bio cijenjen kao pjesnik enkomija, tj. pohvalnih pjesama u čast znamenitih suvremenika, i homoerotskih pjesama u kojima je iznosio vatrenu ljubavnu strast prema mladićima.
Simonid Kejanin  rodio se na otoku Keosu, živio na dvorovima različitih tirana  i umro u dubokoj starosti u Agrigentu na Siciliji. Na početku grčko-perzijskih ratova nalazio se u Ateni, gdje je postao pjesnikom borbe grčkog naroda protiv Perzijanaca: opjevao je sve grčke pobjede i proslavio u elegijama junake poginule u borbama kod Termopila, Maratona, Salamine i Plateje. Zborske pak pjesme zahvaćale su sve dotada poznate vrste: enkomije, ditirambe , partenije, peane i himne, a bio je poznat i kao jedan od stvaralaca nove vrste poezije – epigrama. U antici je Simonid bio naročito poznat po dubini osjećaja koje je svojim tužaljkama umio pobuditi kod slušalaca.
Simonidova lirika s jasnim i jednostavnim stilom te živim slikama i jakim osjećajima, nadahnutim blagim pesimizmom, otvorila je u grčkoj književnosti novi horizont na kome blistaju Bakhilid i Pindar. Bakhilid , nećak Simonida Kejanina, rodio se na otoku Keosu. O njegovom se životu ne zna mnogo, ali izgleda da je bio u Ateni, u Tesaliji, na Egini i u Sirakuzi na dvoru Hijerona, gdje se nadmetao s Pindarom u slavljenju Hijeronovih pobjeda u grčkim narodnim natjecanjima. Sve do kraja 19. stoljeća od njegovih smo pjesama imali tek neznatne fragmente, ali je 1896. na egipatskim papirusima pronađeno 14 epinikija  i 6 ditiramba, pa nam je sada Bakhilid poslije Pindara najbolje poznati zborski liričar. Bakhilidov epinikij ima istu strukturu kao i Pindarov, tj. aktualnost – mit– aktualnost. Bakhilidovi ditirambi nalikuju baladama jer se u njima epizode iz mitova razrađuju na lirski način. Zanimljiv je ditiramb Tezej , koji je cijeli u obliku dijaloga između Tezejeva oca Egeja i zbora koji čine Atenjani.
Pindar  iz Kinoskefala kod Tebe potjecao je iz ugledne aristokratske obitelji, pa mu je čitavo pjesništvo duboko prožeto duhovnim idealima grčke aristokracije. Pindarov pjesnički rad, vrlo bogat i raznolik, obuhvaćao je sve vrste zborske lirike: himne, peane, ditirambe, prozodije , partenije, hiporheme, enkomije, trenose  i epinikije. U potpunosti je, pored fragmenata, sačuvano 44 epinikija ili oda, koje se prema mjestu na kome je postignuta pobjeda dijele u četiri grupe: Olimpijske , Pitijske , Nemejske  i Istamske . Pindarove ode, koje odlikuje velika raznolikost ritma i metričkih oblika, strukturirane su redovno prema uobičajenoj shemi aktualnost – mit – aktualnost. Ali pjesnikova pažnja zaustavlja se na vanjskim obilježjima atletske pobjede: samo natjecanje nikada ne opisuje. Slijedi nagli prijelaz u područje mita , koji zahvaća najduži dio ode i gdje najviše dolazi do izražaja pjesnikov duh, njegovi pogledi na život i njegovi ideali. Duboko religiozan, Pindar iz mita uklanja sve negativne crte heroja i bogova. Veliku slavu postigao je već u antici, smatran često najvećim grčkim liričarem kome je pripalo prvo mjesto u kanonu alkesandrijskih filologa, a neposredan njegov utjecaj naročito je vidljiv u zborskim dijelovima tragedije.
Počeci književne grčke proze padaju u 6. stoljeće p.n.e., premda se ona upotrebljavala i ranije za potrebe svakodnevnog života, pisanje zakona, ugovora, za popise pobjednika na narodnim igrama, popise svećenika i činovnika te za natpise svake vrste. Proza je nastala u Joniji, gdje su se tada nalazili najnapredniji i najbogatiji gradovi u cijelom grčkom svijetu. Jonjani su bili pažljivi promatrači prirode i prvi su, u obliku kratkih sinteza, pokušali ponuditi odgovore na teške probleme koje im je postavljala priroda: tako su nastale filozofija i znanost. Jonski filozofi otvorili su novu eru u filozofiji pitanjem o prapočetku svega što postoji, pitanjem o bitku. Jonjani kao prvi prozni pisci pišu svojim jonskim dijalektom, koji se ustalio kao jezik najstarije grčke proze. Već se u antici raspravljalo je li prvi prozni pisac bio povjesničar Kadmo iz Mileta  koji je sastavio spis Osnivanje Mileta i cijele Jonije ili njegov suvremenik, filozof Ferekid sa Sirosa sa svojim kozmogonijskim spisom Heptamih .
Prvi pravi grčki filozofi i začetnici znanosti bila su trojica Milećana, čija učenja čine tzv. miletsku školu. Prvi od njih, Tales  – koji izgleda nije ostavio ništa napisano – kaže da je prauzrok svega u prirodi voda, Anaksimen  smatra da sve stvari nastaju zgušnjavanjem i razrijeđivanjem zraka, dok je najapstraktniji odgovor dao Anaksimandar , koji prauzrokom svega smatra neodređenu materiju zvanu apeiron , iz koje uslijed suprotnosti toplo-hladno nastaje svijet. Anaksimandar je nešto stariji od Anaksimena i sastavio je prvi filozofski spis, pod naslovom O prirodi , a zatim je i Anaksimen svoje misli zapisao u jednom spisu istoga naslova. Šestom stoljeću pripada i Pitagora , koji nije ostavio ništa napisano i koji smatra da harmonija, koja vlada svijetom, proizlazi iz određenih brojevnih odnosa koji vladaju svijetom: broj je savršenstvo. Pitagora je izvršio ogroman utjecaj na antičku filozofiju i znanost, što neposredno što preko svoje pitagorejske škole.
Najstariji grčki povijesničari i geografi obično se nazivaju logografima , a tako su se u Ateni nazivali i oni govornici koji su za svoje klijente sastavljali sudske govore. Najvažniji logograf bio je Hekatej  iz Mileta, koji je živio za vrijeme perzijskog kralja Darija  i koji je napisao dva djela: Genealogije  sa pričama o mitskim junacima gdje je nastojao unijeti i nekog kronološkog reda i naivnim racionalizmom ukloniti pojedinosti koje su mu se činile nevjerovatnima, te Opis Zemlje  s geografskim opisima Europe i Azije te podacima o narodima i njihovim običajima.
Prvim piscem europske basne smatra se Ezop , premda se korijeni basne kao književne vrste nalaze u dalekoj prošlosti i možda su nastali u Indiji. Ezop je bio rodom iz Frigije u Maloj Aziji i kao rob služio je više gospodara. Kako se čini, on svoje basne nije pisao, već ih je pričao u prozi, a kasnije su se širile usmenom predajom i u svojoj jezgri sačuvale su se u dosta neiskvarenom obliku. Međutim, tijekom stoljeća svaka se basna počela pripisivati njemu, pa je pod Ezopovim imenom sačuvan čitav zbornik basana. Svaka Ezopova basna je prava mala drama sa zapletom, kulminacijom i raspletom, često odiše svežim humorom, a svoju etičku i pedagošku vrijednost čuva i danas.
U drugoj polovini 6. stoljeća p.n.e. Jonija pada pod perzijsku vlast i gubi prvenstvo u kulturnom razvoju grčkoga svijeta, koje će otada pa tijekom čitavog 5. i 4. stoljeća p.n.e. pripadati Ateni. Kulturna hegemonija Atene tako se potpuno podudara s njenom političkom hegemonijom, koja je započela sjajnim atenskim pobjedama kod Maratona, Salamine i Plateje tijekom grčko-perzijskih ratova i učvrstila se izgradnjom Atenskog pomorskog saveza. Atička književnost u 5. stoljeću p.n.e. obrađuje različita pitanja koja su postavljale suvremene društvene i političke prilike – državnu politiku, moral, privredu – a u središtu svih tih pitanja nalazi se čovjek, njegov položaj i uloga u društvu, kao i njegova moralna odgovornost za odluke koje donosi. Osnovna su obilježja klasične književnosti bliska povezanost s narodom, obrada svakodnevnih životnih problema, monumentalnost i humanizam. Od književnih vrsta glavno mjesto zauzima drama – tragedija i komedija – koja, uz Homerove epove, predstavlja najvažniji doprinos Grčka europskoj književnosti.
Pravim tvorcem grčke tragedije smatra se Eshil , rođen u Eleusini blizu Atene, koji je uveo drugoga glumca i smanjio ulogu zbora, a kasnije je od Sofokla preuzeo i trećega glumca. Građu za svoje tragedije uzimao je iz bogate riznice grčke mitologije, a naročito je rado obrađivao domete ljudske sudbine kojom upravljaju božanska pravda i viječni zakoni kojima se ljudi moraju pokoravati. Pored Sedmorice protiv Tebe  o borbi Edipovih sinova Eteokla i Polinika i Okovanog Prometeja o kazni koju Prometej trpi od Zeusa zbog svoje pomoći ljudskom rodu, Eshil je autor i jedine sačuvane trilogije u grčkoj književnosti, pod naslovom Orestija , koja obrađuje tragediju Atrejeva roda, gdje grozni zločini uzrokuju nove zločine. Prvi dio trilogije je Agamemnon  koja govori o tome kako Agamemnona po povratku iz Troje ubijaju njegova žena Klitemnestra i njen ljubavnik Egist, zatim slijedi Žrtva na grobu ili Hoefore  o tome kako Agamemnonov sin Orest na Elektrin nagovor ubija majku da bi osvetio mrtvoga oca, a trilogija se završava tragedijom Eumenide  koja govori o tome kako Oresta zbog ubojstva majke proganjaju Erinije, koje na nagovor Atene i nakon izmirenja i zadovoljenja pravde postaju blage .
Mlađi suvremenik Eshilov bio je Sofoklo , rođen u Kolonu blizu Atene, pravi predstavnik Periklova doba. Na scenu je uveo i trećega glumca, čime je povećao dramatiku radnje, a broj članova zbora povećao je sa dvanaest na petnaest. U odnosu na Eshila, Sofoklo karaktere svojih likova crta s mnogo više pažnje i trudi se da im dâ što više ljudskih svojstava te složeniji i bogatiji duhovni život. Tragedija Elektra  govori o Agamemnonovoj kćerki Elektri koja živi za osvetu očekujući brata Oresta da ubije majku Klitemnestru. Najbolja mu je drama Kralj Edip  koja govori o tome kako je tebanski kralj Edip u neznanju ubio svog oca, oženio se vlastitom majkom te na vrhuncu slave i moći, istražujući uzroke kuge, otkriva strašan grijeh u kojem živi te oslijepljuje sama sebe i odlazi u dobrovoljno izgnanstvo. Antigona  govori o Edipovoj kćerki Antigoni koja nakon smrti braće Eteokla i Polinika želi po božanskom zakonu sahraniti brata Polinika koji se borio protiv grada, što kralj Kreont zabranjuje i Antigonu kažnjava smrću, što prouzrokuje i njegovu vlastitu propast. Edip na Kolonu  govori o slijepom izgnaniku Edipu koji, po Apolonovom uputstvu, kod Kolona traži smirenje i očišćenje od grijeha, i to na samrti i dobija, zahvaljujući i atenskom kralju Tezeju. Sačuvane su još drame Ajant  o ludilu koje je spopalo Ajanta nakon što je Ahilejevo oružje dosuđeno Odiseju, Trahinjanke  o tome kako Dejanira nehotice ubija svoga muža Herakla, te Filoktet  o tome kako Grci polazeći na Troju ostave Filokteta na otoku Lemnosu jer mu se iz rane širi nepodnošljiv smrad, ali kasnije shvate da ne mogu osvojiti Troju bez Heraklova luka i strijela koje se nalaze kod Filokteta, te ga posjećuju Odisej i Neoptolem, koji međutim ne uspiju dobiti to važno oružje, pa se pojavljuje sam Heraklo kao deus ex machina i naređuje Filoktetu da im preda oružje i sam pođe u Troju.
Treći veliki tragični pjesnik Euripid  rodio se na Salamini, ali je veći dio života proveo u Ateni. Euripid je predstavnik novog doba koje nastupa oko sredine 5. stoljeća p.n.e., kada počinje kriza atenske demokracije i kada nastupa nova generacija koja je pod utjecajem naprednog učenja sofističke i materijalističko-atomističke filozofije. Čovijek i sudbina ostaju glavni problemi kod Euripida, ali ih on riješava u duhu svog vremena. Jedan odlomak iz Euripidovog Belorofonta glasi: "Ako bogovi čine nešto sramotno, nisu bogovi". Euripid, dakle, religiju mjeri moralom i vodi teomahiju, tj. borbu protiv konvencionalnih i antropomorfnih bogova, koji su moralno prevrtljivi i nedosljedni. Ali to nije ateizam, nego religiozna prosvijećenost, koja ima čistije i uzvišenije predstave o suštini božanstva. Euripid prvi u dramu unosi psihološku analizu likova, otkrivajući dotad nepoznat svijet duhovnog i emocionalnog života, u kome se strast pojedinca sukobljava sa općim principima već ustaljenog običaja i mišljenja. Poseban Euripidov značaj za svjetsku književnost zasniva se na njegovim ženskim likovima. Pored jedne satirske igre, sačuvalo nam se njegovih sedamnaest tragedija, među kojima se posebno izdvajaju četiri. Medeja  obrađuje temu strastvene žene čija se ljubav pretvara u mržnju, koja je potiče na grozna djela, uključujući ubojstvo vlastite dijece. Motiv strasti obrađuje i Hipolit ovjenčani , koji govori o tome kako Tezejevu ženu Fedru muči ljubav prema svom posinku Hipolitu, koja na kraju i nju i Hipolita odvodi u propast. Ifigenija među Taurijcima  sagrađena je na intrigi: Agamemnonova kćerka Ifigenija trebala je biti žrtvovana u Aulidi, ali ju je spasila Artemida i učinila je svojom svećenicom u Tauridi, kamo sad stiže i njen brat Orest u pratnji prijatelja Pilada da bi se očistio od grijeha zbog ubojstva majke Klitemnestre. Ifigenija ga je, kao i svakoga stranca, morala žrtvovati, ali dolazi do prepoznavanja i oni se zajedno vraćaju u domovinu. Zanimljiva je Euripova Elektra jer obrađuje istu tematiku kao i Eshilove Hoefore i Sofoklova Elektra, ali na drugačiji način: Eshil se pita o opravdanosti ubojstva majke, Sofoklo to opravdava voljom bogova, a Euripid ubojce Oresta i Elektru prikazuje ne kao junake nego kao kolebljive i prestrašene nesretnike dostojne sažaljenja. Euripid se ubraja među najveće pjesnike svih vremena.
Premda je u antici postojalo i mišljenje da je riječ komedija  postala od dorske reči  , zbog čega su Dorani iz Megare sebi prisvajali prvenstvo u pronalaženju ove pjesničke vrste, ipak je danas opće prihvaćeno drugo tumačenje, prema kojem taj termin potječe od riječi  = bučna družina veseljaka koji pripiti nakon gozbe u dionizijskoj razuzdanosti idu po gradu i pjevaju pjesme podrugljiva sardržaja. Komedija, dakle, nastaje od improvizovanih početaka, i to od pjevanja faličkih pjesama tijekom ophoda u kojima se nosio falos  kao simbol plodnosti i rađanja ljudi, životinja i zemlje. Međutim, pre razvoja komedije u Ateni nezavisno od nje razvila se megarska farsa i dorska ili sicilijska komedija, koje su izvršile određeni utjecaj i na atičku komediju. Od 6. stoljeća p.n.e. javljaju se u dorskim krajevima tipovi komičnih izvođača, koji se na Siciliji i u južnoj Italiji zovu flijaci . Ti izvođači prikazivalu su radnju zasnovanu na improvizovanom oponašanju hromih i grbavih staraca i starica, kradljivaca, lijekara šarlatana, budala, izjelica, seljaka itd. Tako se radnja i komika flijačke farse zasnivala uglavnom na fizičkim karakteristikama, razuzdanoj šali, prežderavanju, batinanju i svakodnevnim zgodama.
Megarska je komedija u osnovi flijačka, anonimna i prilično gruba, ali je dobila i svoju umjetničku obradu u djelima Epiharma  iz Sirakuze, kojem je Platon davao prvenstvo ispred atičkih komediografa. Od njegovih drama ostalo je 37 natpisa i oko 200 fragmenata. Neke su drame bile inspirisane Heraklom, npr. Heraklo na osvajanju pojasa , druge Odisejem, npr. Odisej dezerter , a bilo je i drama vezanih za mit o Dionizu, za trojansku priču, kao i za Tezeja, Edipa i druge mitološke likove. Neke drame obrađivale su prizore iz svakodnevnog života, npr. Seljanin , Grabeži , Megaranka  itd. Osnovne razlike između sicilijske i atičke komedije jesu u tome što sicilijska nema zbora i što njen obujam ne prelazi 300 – 400 stihova. Svojevrstan Epiharmov nastavljač bio je Sofron  iz Sirakuze, o kome znamo vrlo malo. Sastavljao je mime, vrstu narodne lakrdije, u kojoj je oponašao smiješne i ponekad ozbiljne prizore iz svakodnevnog života. On je mimu dao umjetnički oblik i svoje mime podelio na muške i ženske, prema likovima koji se u njima javljaju.
U razvoju atičke komedije razlikuju se tri perioda: stara, srednja i nova komedija. Glavne odlike stare komedije jesu zbor kostimiran u neobične kostime, parabaza, oštra osobna poruga te obrada tema iz suvremenog političkog i društvenog života. Svoj umjetnički oblik komedija je dobila nakon tragedije, pa je i njena struktura djelomično oblikovana po uzoru na tragediju. O najstarijim atičkim komediografima, Hionidu i Magnetu, ne znamo gotovo ništa, dok je malo bolja situacija sa Kratinom i Eupolidom, starijim Aristofanovim suvremenicima. Kratin  iz Atene napisao je 21 komediju, od kojih su sačuvani neki fragmenti. U nekim komedijama oštro je napadao Perikla i krug oko njega, dok u nekima parodira mitološke teme. Najoriginalnija mu je komedija Boca , u kojoj je prikazao samoga sebe: njegova zakonita žena Komedija prijeti mu razvodom braka jer ju je prevario s ljubavnicom Pijanstvom , međutim posredovanjem prijatelja dolazi do izmirenja. Kratin je bio osnivač političke komedije koga je krasila velika i originalna pjesnička snaga. Atenjanin Eupolid  napisao je 17 komedija, od kojih su takođe sačuvani neki fragmenti. Uglavnom je pisao komedije s političkom tematikom, napadajući Perikla i demagoga Hiperbola. Satira na društvene i političke običaje onoga vremena bila je komedija Gradovi  koja je kritizirala atensku politiku prema saveznicima. Prema nekima, jedna od najboljih bila mu je komedija Općine : iz Hada dolaze Solon, Miltijad, Aristid i Periklo i pomažu teškom položaju Atene kažnjavajući zločince i doušnike.
Najveći grčki komediograf bio je Aristofan  iz Atene, glavni predstavnik stare atičke komedije. Po svojim političkim i etičkim shvaćanjima Aristofan je konzervativan i brani stare običaje, kritizira novotarije i sofističku prosvjetu. Politički napadi upereni su uglavnom na demokratske državnike, a posebno su oštroj poruzi izvrgnuti demagozi – vođe radikalne demokracije. Predmet komedije ima fantastični karakter: najčešće se ostvaruje neki nemogući plan izmjene društvene stvarnosti, a satira se izlaže u obliku utopije, pa nevjerovatnost radnje stvara izrazito jak komički efekat. Od 44 komedije koje su se pripisivale Aristofanu sačuvano je jedanaest. Komedija Aharnjani  prožeta je jakim antiratnim duhom i pjesnikovom strasnom željom za okončanjem peloponeskog rata, a govori o tome kako neki seljak sklapa za svoju obitelj separatni mir sa Spartom i uživa sve životne radosti. U Vitezovima  oštro se napada vođa radikalne demokracije Kleon koji je tada bio na vrhuncu moći. Oblaci  kritiziraju sofističko obrazovanje, predstavljajući Sokrata kao karikaturu sofistike i prikazujući nadmetanje Pravednog i Krivičnog govora, gdje prvi hvali staro i strogo odgajanje, a drugi dokazuje da nema pravde i da se zakoni mogu kršiti. Ose  ismijavaju strast Atenjana za parničenjem prikazujući sudski proces protiv psa koji je ukrao sir. Komedija Mir  prikazana je nekoliko dana prije Nikijinog mira: jedan seljak odlazi na nebo da oslobodi boginju mira koju zarobljenu drži bog rata, oslobađa je i donosi za zemlju uprkos protivljenju proizvođača oružja. Najduhovitija je komedija Ptice  koja parodira političke, socijalne i vjerske planove o poboljšanju svijeta: dva Atenjanina lete prema pticama i između neba i zemlje osnivaju ptičje carstvo, odakle će ptice vladati ljudima i bogovima. Ženska skupština u Tesmoforiju  parodira moderne tragičke pjesnike, posebno Euripida, kojeg žene osuđuju na smrt zbog njegove mizoginije. Lizistrata  prikazana je poslije atenskog poraza kod Sirakuze i ima antiratnu tendenciju: žene zaraćenih strana uskraćuju spolne odnose svojim muževima i time ih prisiljavaju na sklapanje mira. Žabe  su napisane nakon Euripidove smrti: Dioniz, zabrinut zbog sudbine tragedije, odlazi u Had da dovede na svijet Euripida, a u drugom dijelu komada nadmeću se Eshil i Euripid citatima iz svojih tragedija, gdje pobjedu odnosi Eshil. Komedija Žene u narodnoj skupštini  ismijava žene, koje umjesto narodnih demagoga preuzimaju državnu upravu i uspostavljaju zajedništvo imovine, žena i muževa: to je jedini eksperiment – kaže pjesnik – koji Atena još nije probala. U komediji Pluto  žali se pjesnik na nepravedno raspodeljeno bogatstvo, a naročito je uspjela scena nadmetanja Bogatstva i Siromaštva.
O srednjoj komediji, koja otprilike obuhvaća razdoblje od 385. do 330. p. n. e., ne znamo gotovo ništa, ali je produkcija bila veoma bogata, sa oko 800 komedija od 57 pisaca. Od svega toga, osim sasvim kratkih fragmenata i mnogo naslova, nije nam se sačuvalo ništa. Čini se da su najpoznatiji pisci srednje komedije bili Antifan , Anaksandrid  i Aleksis . Tematika srednje komedija bila je raznovrsna: mitološka parodija, intrige i ljubavne zgode, prizori iz svakodnevnog života.
U novoj komediji, koja obuhvaća razdoblje od oko 330. p. n. e. do oko 260. p. n. e., zborr više ne sudjeluje u radnji nego svojim pjesmama ispunjava razmake između činova, osobni napadi su rjeđi i bezazleniji, upereni redovno protiv parazita, hetera i filozofa. Na strukturu radnje nove komedije posebno je utjecala tragedija, i to naročito Euripid. Osnovni motivi nove komedije su svakodnevni obiteljski život i ljubav: zaljubljeni mladić mora savladati razne prepreke kako bi došao do djevojke koju voli, a u tome mu pomaže njegov lukavi rob, koji nalazi izlaz iz svake teškoće. Motiv spašavanja djevojke spaja se s motivom izgubljenog i nađenog djeteta: silovana djevojka rađa i ostavlja dijete koje biva spašeno i na toj osnovi razvija se zamršena intriga koja dovodi do sretnog završetka. Najveći pjesnici nove komedije bili su Filemon, Difil i Menandar, ali od prve dvojice sačuvani su previše kratki fragmenti da bi se mogla dati ocjena o njihovoj umjetnosti. Menandar  iz Atene napisao je 105 komedija, od kojih su sačuvani brojni kratki fragmenti, znatniji odlomci komedija Samljanka , Djevojka s podrezanom kosom  i Parničari , ali i jedna cijela komedija – Čovjekomrzac . Osnovni motiv Menandrovih komedija je privatni život atenskih građana, naročito ljubav i savladavanje raznih prepreka ka sretnom završetku. Pjesnikova originalnost sastoji se u pronalaženju neočekivanih rješenja i manevriranju u strogim okvirima nove komedije. Pjesnik uspjeva da individualizira tipske likove  i učini ih umjetnički uvjerljivim. Komedije često odišu sentimentalnošću i romantikom, humor je blag i diskretan, s malo čisto akcijskih scena. Menandar je, posebno preko svojih rimskih podražavatelja Plauta i Terencija, snažno uticao na europsku dramsku tradiciju do modernih vremena.
U klasičnom razdoblju antička filozofija doživljava svoje najveće vrhunce. Od presokratskih filozofa kronološki je prvi Heraklit , koji je smatrao da je praelement svega vatra i da se osnovni zakon prirode sastoji u neprestanom nastajanju, u neprestanoj promjeni i kretanju koje se vrši sukobom suprotnosti, i koji – premda je pisao u prozi – svoje misli izražava u pravim pjesničkim slikama kratkim i jedrim stilom. Parmenid , glavni predstavnik elejske škole, svoje mišljenje o jednom, večnom, nepokretnom i nepromenljivom bitku izložio je u poemi O prirodi , od koje su sačuvani oskudni fragmenti iz kojih se vidi da je bio osrednji pjesnik ali veliki mislilac. Zenon iz Eleje branio je i tumačio filozofsku misao svog učitelja Parmenida i u poznatim aporijama nastojao dokazati nemogućnost kretanja. Empedoklo  iz Agrigenta na Siciliji smatra se osnivačem atomizma, a pripisuju mu se dva epa u heksametrima: O prirodi  i Očišćenja , gdje objašnjava da se sve postojeće sastoji od četiri elementa – zemlje, vode, vatre i zraka, koje u pokret stavljaju dva suprotstavljena principa – ljubav i mržnja. Na ovu misao naslanja se Anaksagora , ali je razvija u apstraktnije tumačenje: svijet se sastoji iz jednako djeljivih i nepromjenljivih čestica koje on zove homeomerije , a koje su nekada bile sastavljene u jednu masu, u cjelinu, ali ih je u pokret stavio svjetski um , prvi pokretač. Anaksagora je pripremio teren atomizmu Leukipa , o kome ne znamo ništa pouzdano, i Demokrita , koji za bitak uzimaju atome , koji se razlikuju po obliku, redu i položaju i nalaze se neprekidno u kretanju. Od Demokritovih 60 djela u jonskom dijalektu sačuvani su fragmenti. Svojom materijalističkom flozofijom Demokrit je preko Epikura uticao na sva duhovna strujanja u grčkom svijetu do kraja helenizma, a mnogo je pristalica imao i u Rimu.
Njegov je suvremenik bio i najveći antički liječnik Hipokrat , otac znanstvene medicine, pod čijim su imenom sačuvana 52 spisa, ali ne potiču svi od Hipokrata. U njima se mogu naći i genijalna predviđanja koje je moderna nauka potvrdila, npr. teorija o ustrojstvu ljudskog organizma, koja se zasniva na teoriji o četiri soka  od kojih zavisi karakter i zdravlje svakog čovjeka; moderne teorije o hormonima predstavljaju svojevrsni povratak Hipokratu. Znameniti su njegovi Aforizmi , koji su bili rašireni u srednjem vijeku  i spis O zraku, vodi i mjestima  u kojem se ispituju odnosi između klime i zdravlja.
Na dalji razvoj filozofije snažno su utjecale društvene, političke i ekonomske prilike. Nakon pobjede nad Perzijancima razvio se u Ateni vrlo živ privredni, politički i prosvjetni rad. Filozofsko razmišljanje tada napušta problematiku prirode i usredotočuje se na na čovjeka  i cjelokupnu društvenu problematiku – time počinje antropološki period grčke filozofije. Društvena previranja unuar same demokratske Atene, zatim peloponeski rat, odvodili su interes ljudi od od pitanja kosmosa i njegovih zakona, a u prvi plan stavljali čovejka, njegovu društvenost, sposobnost njegove spoznaje, njegovu opću vrijednost itd. U toj situaciji pojavljuju se sofisti , putujući učitelji koji su sebi uzeli u zadatak da govorima, predavanjima i polemikama obrazuju slobodne grčke građane. Najznamenitiji sofist bio je Protagora  iz Abdere u Trakiji, čiji je stav da je "čovjek mjerilo svih stvari, postojećih da jesu, a nepostojećih da nisu" izazvao je još u staroj Grčkoj velike polemike: jedni su smatrali da Protagora misli da je mnijenje jedini stupanj u mogućnosti ljudske spoznaje i da je s tim u vezi istinito samo ono što neki pojedinac može spoznati, dok su drugi držali da je pod "čovjekom" Protagora ipak mislio na čovjeka kao generičko biće, a ne individualno. U polemikama je Protagora argumentima i protuargumentima izoštravao misli zadivljujući tom svojom sposobnošću sve prisutne. Sve dok je jedan argument podnosio protuargument, Protagora nije smatrao da je došao do istine. Taj je moment do krajnjih granica izoštrio sofist Gorgija  iz Leontina na Siciliji, koji je bio više govornik nego sofist. On je smatrao da se uopće ništa ne može dokazati, izrazivši time krajnju skepsu u mogućnost dolaženja do istine. Relativizmu i skepsi u spoznaji odgovara kod svih sofista relativizam i skepticizam u etici.
Glavni protivnik Sofista bio je Atenjanin Sokrat  koji je, kao i sofisti, čovjeka učinio središtem svoga proučavanja. Čini se da on nikada nije zapisao svoje misli, tako da njegovo učenje poznajemo iz Ksenofontovih, Platonovih i Aristotelovih djela. Zainteresoiran u prvom redu za etičku problematiku, koja je kao "etička" bila ugrožena sofističkim tumačenjem moralnih normi, Sokrat je nastojao utvrditi pojmovnu vrijednost pojedinih moralnih normi, čime je želio da pobije sofistički relativizam u etici, koji se zasnivao na čulno-pojedinačnom kriteriju. Postupak je pritom bio dijalektički, što znači da je u tijeku razgovora  tako dugo argumentima i protuargumentima obarao pojedine stavove  dok ne bi na kraju iskristalizrao potpuno jasnu definiciju određenog pojma. Njegove javne diskusije, u kojima je induktivnom metodom "ironije"  iskušavao neprovjerene etičke stavove u cilju jasnog definiranja pojmova, predstavljale su oštru kritiku sofističkog načina filozofiranja. A sofisti su, objektivno uzevši, bili ideolozi demokracije, koja je tada u Ateni predstavljala nastupajuću snagu i upravo proživljavala teškoće uspona.
Najgenijalniji Sokratov učenik i jedan od najvećih svjetskih idealističkih filozofa uopće bio je Atenjanin Platon , utemeljitelj Akademije, koji je uglavnom pisao djela u obliku dijaloga. On nije samo veliki mislilac, nego i originalni umjetnik. Premda se dijalog kao književni postupak javlja i ranije, ipak je filozofski dijalog pravu umjetničku obradu dobio tek u Platonovim spisima. U njegovim dijalozima raspravljaju filozofi, pjesnici i mladi ljudi iz Sokratovog društva. Sva ta lica su povjesne ličnosti, i dijalog obično nosi naziv po nekome od njih, a glavni lik u većini dijaloga je upravo Sokrat, i ti su dijalozi među najuspjelijima s književne točke gledišta . Platonovi dijalozi pokazuju autorovu sposobnost za živo postavljanje scene, kojoj ne nedostaje ni dramatike, kao što je okupljanje građana povodom dolaska jednog čuvenog sofista u Protagori, gozba poslije pobjede na tragičnim natjecanjima u Gozbi, izlet za vrijeme vrućeg ljetnjeg dana u Fedru, Sokratov sastanak s prijateljima pred smrt u Fedonu. Platon je veliki majstor potretisanja likova: sva su lica potpuno individualizovana, čime se ističu njihovi međusobni kontrasti. Mnoga su, posebno Platonu mrski sofisti, dati satirički. Od svih likova najuspjeliji je Sokratov. Dijalozi su prožeti sjajnim pjesničkim slikama i usporedbama, koje često predstavljaju sredstvo Platonovog književnog stila, posebno u motivima koje ispunjavaju praznine u njegovom filozofskom sistemu. Među književno najuspelijim dijalozima jesu: Obrana Sokratova, koji je cijeli duboko poetičan i prožet herojskim žarom Sokrata koji ide u smrt ostajući vjeran svojoj misiji; Fedon, u kome prevladava tuga koju Sokrat svojom vedrinom uspijeva ublažiti; Fedar, koji sadrži mnogo pjesničkih slika, od pejzaža do drugog Sokratovog govora; te Gozba, vjerovatno najbolje Platonovo djelo s književnog stanovišta, u kome filozofija zauzima samo malo mjesta i u kome se uz žive iskre životne radosti priča o ljubavi.
Najuniverzalniji filozof antike bio je Aristotel , učenik Platonov i osnivač peripatetičke filozofske škole. Napisao je ogroman broj spisa koji su se bavili svim područjima znanja. U njegovom duhovnom razvoju mogu se razlikovati tri razdoblja: u prvom on je sljedbenik i nastavljač Platona, u drugom podvrgava Platonovu filozofiju oštroj kritici, posebno teoriju ideja, dok u trećem razdoblju razrađuje svoju vlastitu filozofiju i posvećuje se proučavanju prirodnih zanosti. Od filozofskih spisa najznačajniji mu su Organon , gdje se pokazuje kao osnivač formalne logike, te Metafizika gdje se raspravlja o odnosu materije i forme i o suštini entelehije, dakle o najopćijim principima koji su osnova svega pojedinačnoga. Za povijest književnosti posebno su značajna dva Aristotelova spisa: Retorika , gdje se daju uputstva za govorništvo, i znamenita Poetika , gdje se daje opći uvod o pjesništvu, razmatra se epika i najzad analizira suština i značenje tragedije. Kao i za Platona, i za Aristotela umjetnost je oponašanje  ljudi i prirode, ali ne ropsko, nego ono koje je stvaralačko i kreira tipove, dakle ono opće, koje je bolje i više od pojedinačnoga. Cijela Poetika, posebno dio o katarzi, tj. očišćenju afekata sažaljenjem i strahom, čime tragedija postiže svrhu, prožeto je protestom protiv Platonove negacije umjetnosti. Najznačajniji je Aristotelov učenik bio Teofrast  koji se nakon Aristotela dugo vremena nalazio na čelu peripatetičke škole. Za književnost mu je najznačajnije djelo Karakteri , u kojem je skicirao trideset tipičnih nosilaca neke ljudske mane ili slabosti , a zatim dao primjere kako određeni tip postupa u svakodnevnom životu. Ovim su djelom udareni prvi temelji karakterologije.
Prvim pravim historiografom smatra se Herodot  iz Halikarnasa. Osnovna tema njegove Historije  je grčko-perzijski sukob, ali u tom okviru priča nam Herodot i ono što je tom sukobu prethodilo i ono što mu je uslijedilo, unoseći i mnoge ekskurse o drugim narodima i zemljama, od kojih je najpoznatiji onaj o Egiptu, koji zauzima čitavu drugu knjigu. Djelo je podijeljeno na devet knjiga, nazvanih prema imenima Muza, ali ta podjela potječe od aleksandrijskih filologa. Herodot je ovim djelom znatno obogatio spoznaje iz etnografije, geografije i povijesti onih područja koja opisuje. Opisujući grčko-perzijske ratove nastoji prikazati Atenu kao spasiteljicu Helade. Sa stanovišta znanstvene povijesti Herodot, i pored svih nedostataka, daleko premašuje svoje prethodnike ― jonske logografe, a sa književne točke gledišta, Herodotov se stil odlikuje jednostavnošću i jasnoćom, te se može uporediti sa stilom narodnih pripovjedaka. Herodotovo pripovedanje odvija se mirno, bez žestine ili strasti. Plastičnost slikanja, živa karakterizacija i jasan stil čine Herodota velikim majstorom pripovijedanja, što je naročito vidljivo u novelističkim djelovima njegove povijesti.
Pravi znanstveni povjesničar je Tukidid . Naslov njegovog djela: Peloponeski rat  izvodi se iz prve rečenice uvoda, a podjela na osam knjiga pripada aleksandrijskim filolozima. Tukidid je namjeravao opisati cijeli peloponeski rat, ali ga je u tome spriječila smrt, pa se njegovo djelo završava događajima iz 411. p. n. e. Tukidid u historiografsko pripovijedanje unosi strogu kritiku, koja razlikuje istinito od lažnoga, dokazano od vjerovatnoga, te otkriva veze između različitih događaja. Da bi što bolje dokumentirao događaje, unio je u djelo i neke isprave. Posebno su važni govori državnika i vojskovođa, jer sadrže komentar povjesnih zbivanja, a piščevom izlaganju daju dramatičnost i živost. Posebnu vrijednost daju sažeti i plastični opisi, od kojih je najznamenitiji opis kuge u Ateni u drugoj knjizi.
Plodan pisac bio je Ksenofont  iz Atene, čiji je život bio obilježen prijateljstvom sa Sokratom, kako se posebno vidi u njegovom djelu Uspomene na Sokrata . Kao pisac nije samo povjesničar, nego i filozof, političar i didaktičar. Sudjelovao je u Pohodu deset tisuća koji je Kir Mlađi pokrenuo protiv svoga brata Artakserksa 401. p. n. e., o čemu piše u svom djelu Anabaza , u kojem opisuje Kirovu smrt i povratak grčkih plaćenika kroz Perziju. U Grčkoj povijesti  nastavlja prikaz grčke povijesti na mjestu gdje je Tukidid završio, tj. od 411. do 362. p. n. e., slaveći Spartu i kralja Agesilaja. Sliku idealnog vladara prikazao je u djelu Kirupedija , gdje prikazuje život Kira Starijeg , osnivača velike perzijske države, kao uzora vladara i vojskovođe. Ksenofont piše atičkim dijalektom, jednostavnim i jasnim jezikom. Njegov je izraz pun elegancije i čistoće, pa su ga zato nazvali atičkom muzom ili pčelom. Samo oskudni fragmenti sačuvani su od djela manjih povjesničara 4. stoljeća p.n.e., među kojima su se najviše isticali Efor , koji je prvi napisao veliku opću povijest cijele Grčke, i Teopomp , koji je, između ostaloga, u djelu Grčka povijest  dao nastavak Tukididove povijesti od 410. p. n. e. do bitke kod Knida 394. p. n. e.
Najstariji atički govornik bio je Antifont , koji je bio logograf, odnosno pisao je govore za druge ljude, koji su morali govoriti na sudu. Iz sačuvanih petnaest govora, od kojih je njih dvanaest napisano za izmišljene slučajeve, vidi se da je po jezgrovitom stilu i antitetičnošću riječi i misli bio Tukididov preteča. Više povjesni nego književni dokument predstavljaju nekoliko sačuvanih govora Atenjanina Andokida . Porijeklom iz Sirakuze bio je Lisija , koji se rano preselio u Atenu i tu živio kao metek, tj. stranac bez građanskih prava. U govoru Protiv Eratostena  optužio je Eratostena, jednog od Tridesetorice tirana, kao ubojicu svoga brata. Jednostavnim pričanjem izvranredno jasno izlaže Lisija svu pohlepu, nasilje i okrutnost Tridesetorice. Kao metek i logograf radio je u Ateni i Isej  iz Halkide na Eubeji, koji je bio Isokratov učenik i Demostenov prijatelj i čija djelatnost spada u period između 390. i 344. p. n. e.. Uzor mu je bio Lisija kojemu je sličan po jasnoći i kratkoći stila, a po snazi izlaganja, sažetosti i izbrušenom izrazu on je bio uzor Demostenu. Među najpoznatijim govornicima i najvećim proznim piscima uopće bio je Isokrat , koji je kao učenik sofista stekao dobro obrazovanje i zatim 390. p. n. e. u Ateni otvorio svoju školu, gdje se pored općeg obrazovanja poučavala i teorija i praktična primjena govorništva. Od sačuvanih djela  najčuveniji je govor Panegirik  u kojem se svi Grci pozivaju na slogu i potiču da pod vodstvom Atene krenu u rat protiv Perzije. Govor je pohvala Atene, a u antici je smatran stilističkim remek-djelom. U Panatenejskom govoru  ponovo zanosno hvali Atenu, ali i tašto veliča samoga sebe. Najveća je Isokratova zasluga u tome što je usavršio umjetničku prozu i utjecao na sve potonje antičke pisce, a posebno na Cicerona.
Najveći grčki govornik bio je Demosten , koji je među prvima naslutio opasnost koju je za nezavisnost Helade predstavljao Filip II. Makedonski, pa se strasno upustio u političku borbu i sav život povezao s poviješću svoga grada. Najpoznatija su mu tri govora Protiv Filipa , koja su kod nas poznata kao Filipike, u kojima oštro napada makedonskog kralja i potiče Atenjane na otpor njegovim osvajačkim ambicijama. Protiv Filipa i promakedonske stranke u samoj Ateni uperena su i tri Olintska govora . Čuveni govor O vijencu  za povod ima obranu nekog Ktesifonta, koji je bio optužen da je nezakonito predložio da Demosten bude odlikovan zlatnim vijencem, ali zapravo ovim svojim najdužim govorom Demosten je ne samo obranio svoga klijenta, već i sebe samoga i svoju političku djelatnost. Govornička veličina Demostenova leži u snazi njegovog patriotizma, usredotočenosti na cilj dokazivanja, tonu duboke ozbiljnosti i blagoj dramatici, kao i u lucidnoj upotrebi argumenata.
Iz Atene je bio i Eshin , govornik i političar konzervativnih pogleda, koji je bio pristalica Filipa II. i vođa promakedonske stranke u Ateni. Odlikovao se jednostavnom elegancijom svojih govora, od kojih je najvažniji govor O kršenju poslaničke dužnosti , u kojem se branio, i obranio, od Demostenovih optužbi da je prekršio poslaničku dužnost pri sklapanju tzv. Filokratovog mira time što se dao podmititi i što je podio netočan izvještaj. U govoru Protiv Ktesifonta  optužio je ovoga da je nezakonito predložio da Demosten bude ovenčan zlatnim vijencem, ali se Demosten uspješno obranio govorom O vijencu, pa je Eshin morao otići u progonstvo. Govornik Likurg  bio je vatreni pristalica Demostenove politike. Od 75 njegovih govora sačuvan je samo onaj Protiv Leokrata , koga optužuje za izdaju. Nedostatak govorničkog dara nastoji nadoknaditi sudjelovanjem, pa su mu govori bili puni citata iz pjesama. Od ostalih manjih govornika ovoga razdoblja značajni su još Hiperid  čiji je Nadgrobni govor  značajan kao jedini nadgrobni govor koji je zaista i održan, zatim Dinarh , koji je bio pripadnik promakedonske stranke u Ateni i čiji je govor Protiv Demostena o Harpalovom blagu značajan jer je pun povijesnih podataka, i najzad Demad  koji je posijle atensko-tebanskog poraza kod Heroneje 338. p. n. e. kao pristalica Makedonaca snažno utjecao na političke prilike u Ateni, i koji svoje govore nikada nije objavio.
Helenizam obuhvaća razdoblje od 3. stoljeća p.n.e. do prve trećine 6. stoljeća nove ere, ali u grčkoj književnosti u okviru ovog dugog razdoblja treba zapravo razlikovati dva perioda, od kojih se prvi najčešće naziva aleksandrijskim, zbog toga što Aleksandrija postaje središtem ekonomske i kulturne moći tadašnjeg grčkog svijeta, koji traje do osvajanja Egipta od strane Oktavijana Augusta 30. p. n. e., dok se drugi period naziva rimskim, koje traje sve do 529. nove ere. Porazom kod Heroneje 388. p. n. e. grčki su polisi izgubili svoju neovisnost i potpali pod vlast Makedonije, koja međutim nije dirala u kulturne znamenitosti osvojene zemlje jer je i sama stajala pod njenim jakim uticajem. Osvajanja Aleksandra Velikog proširila su grčku kulturu sve do Indije i Etiopije. Nakon Aleksandrove smrti 323. p. n. e. raspala se njegova ogromna država na Egipat Ptolemeida, Siriju Seleukida te mnoge manje državice, od kojih su najznačajnije bile Bitinija, Antiohija i Pergam. Atena gubi sav politički značaj, ali uz Aleksandriju i Pergam, ostaje jednim od kulturnih središta helenizma. Uz izuzetak Atene i demokratske republike Rodosa, sve su helenističke države bile monarhije, u kojima nestaje aktivne uloge građanina, pa stoga čovek, s jedne strane, od građanina skučenog polisa postaje "građaninom svijeta", a s druge se okreće samome sebe i svom intimnom životu: tako su kozmopolitizam i individualizam osnovne odlike helenističke kulture i provjeravaju kroz sve važne filozofske pravce toga vremena – epikureizam, stoicizam, kinizam. Do velikih promjena dolazi i na području religije: tradicionalna mitologija gubi aktualnost i shvaća se kao kulturna vrijednost prošlosti, a njeno mjesto zauzimaju različiti mistični kultovi koji obećavaju spas nakon smrti. Zato egzaktne znanosti doživaljavaju veliki procvat, sve više se izdvajajući iz krila filozofije i stupajući u bliži dodir s znanstvenim dostignućima Babilona i Egipta. U ovom je razdoblju znanstveno zasnovana i filologija, i to prije svega u Aleksandrijskoj biblioteci. Mijenja se i sadržaj književnosti: u uslovima helenističkih monarhija govorništvo nestaje ili se u retorskim školama bavi izmišljenim predmetima, ali se zato obogaćuje patetikom. Književnost s političkih i društvenih tema prelazi na obiteljsku tematiku, privatni život i individualne osjećaje.
Na početku aleksandrijskog razdoblja grčke književnosti stoji poezija koja zbog toga što su njeni najistaknutiji predstavnici živejli i radili u Aleksandriji nosi naziv aleksandrijska poezija. Ta poezija obrađuje učene i mitološke teme s pretežno ljubavnim sadržajem, a začetnikom se smatra Filet sa Kosa , koji je pisao melanholične elegije posvećene voljenoj Bitidi. Elegije takvog sadržaja pisao je i njegov učenik Hermesijanakt , dok je Fanoklo  u elegijama opjevao ljubav bogova i heroja prema lijepim dječacima. Najznačajniji je elegičar toga doba bio Kalimah , koji u elegijama pod naslovom Uzroci  piše o porijeklu običaja i kultova vezanih za mit. Posebno je značajna elegija Berenikina kosa, sačuvana fragmentarno, ali poznata po obradi rimskog pjesnika Katula . Smatrajući "veliku knjigu velikim zlom" stvara mali ep, tzv. epilij, Hekala , u kojem praktično ostvaruje svoje teorijske nazore o književnosti: mali obim, neobičnost i novost predmeta i brižljivu i originalnu tehničku obradu. Kalimah je veliki majstor stila, ali zbog težnje ka "učenošću" i erudiciji već je njegovim suvremenicima bio potreban komentar.
Među najveće pjesnike ovoga razdoblja pripada Teokrit , koji je stvorio posebne pjesničke kompozicije – idile, kojih nam je sačuvano oko trideset i koje se dijele na dvije grupe. Prvu čine pastirske ili bukolske pjesme, u kojima grubi i neuki, ali slobodni i bezbrižni pastiri postaju idealni likovi koji vrijeme provode čuvajući svoja stada i pjevajući o svojim ljubavima. Ove su idile prava mala remek-djela, u kojima se Teokrit pokazuje kao majstor u slikanju ljubavnih zanosa, ali i u dinamičnom opisivanju prirode. Druga grupa pjesama predstavlja male prizore iz gradskog života s običnim ljudima kao glavnim likovima. Teokrit je snažno utjecao na Vergilija u njegovim Eklogama, ali i na kasnije pjesnike pastoralne lirike. Neposredno se na Teokritovo pjesništvo nastavljaju Bion iz Smirne , od koga je sačuvano 17 manjih pjesama, i Mosho , koji je pored idila napisao i omanji epilij Europa .
Ponovni procvat u ovom razdoblju doživljava i mim, čiji je glavni predstavnik bio Herond . Premda je u svoje mime nastojao unijeti određenu dozu "učenosti", ipak nije zazirao od vulgarnosti karakteristične za mimsku poeziju. Najčešće su mu teme svodnici, ljubomorne žene, zanatlije, malograđanke itd.
Kalimahov učenik Apolonije Rođanin  krenuo je sasvim suprotnim putem od svoga učitelja te je stvorio najobimnije djelo helenističke književnosti – spijev Doživljaji Argonauta , koji za osnovu ima priču o putovanju Argonauta u Kolhidu po zlatno runo i o njihovom povratku. Ep nema unutrašnjeg jedinstva i radnja nije kao kod Homera koncentrirana oko jednog događaja. Osim toga, Apolonije u svoje djelo unosi mnoštvo "učenih" digresija, fantastičnih geografskih i etnografskih podataka, tumači manje poznate etimologije. Služeći se istovremeno lakim i jasnim pripovijedanjem te živim i slikovitim opisima, ova je poema pobudila znatan interes, posebno kod rimskih epičara. Najistaknutiji pjesnik didaktičke epike ovog doba bio je Arat , koji je napisao astronomski ep Pojave  – djelo suhoparno i bez pjesničkog zanosa, ali zbog zanimljivosti teme veoma popularno u antici. Nikandar  svojim Preobraženjima , u kojima piše o pretvaranju ljudi u životinje i biljle, utjecao je na Ovidija , a svojim Georgikama  na Vergilija .
Karakterističan oblik u kome je svoj izraz našla helenistička poezija bio je epigram, koji obrađuje najraznovrsnije teme: filozofske, gozbene, ljubavne. Do nas su epigrami došli u dvije velike zbirke nastale u Bizantu. Prva je i poznatija Palatinska antologija, nastala početkom 10. stoljeća, sa oko 4,000 epigrama na grčkom jeziku od vremena grčko-perzijskih ratova pa sve do bizantskog srednjeg vijeka. Druga i manje poznata je Planudska antologija, koju je u 14. stoljeću sastavio Maksim Planud. Među mnogim epigramatičarima aleksandrijskoga razdoblja nalaze se i dve žene: Anita , predstavnica peloponeske škole, i Nosida  čije su pjesme uglavnom vezane za kult Afrodite. Uz Asklepijada, Leonidu i mnoge druge, ipak je naveći helenistički epigramatičar bio Meleagar iz Gadare , koji je sastavio zbirku epigrama pod naslovom Vijenac . Od oko 130 sačuvanih epigrama većina je ljubavnog karaktera. On je, uz Filodema , također epigramatičara te epikurejskog filozofa i teoretičara umjetnosti, izvršio jak utjecaj na rimske elegijske pjesnike.
Od drugih posrednika između aleksandrijske i rimske književnosti ističu se Euforion  koji je pisao epilije i elegije opterećene učenošću i nejasnoćom, i Partenije  koji je kao zarobljenik došao u Rim, a zatim bio oslobođen i postao Vergilijev prijatelj, i od koga su nam sačuvane samo ljubavne pripovijesti u prozi, pod naslovom Ljubavne patnje , što ih je sakupio od različitih autora i posvetio Korneliju Galu.
Za razliku od pjesničke, prozna produkcija ovoga razdoblja sačuvana je u vrlo malim količinama, pa se naše znanje o njoj uglavnom zasniva na vijestima iz antike i na izvodima i odrazima u rimskoj književnosti. U prozi su prije svega pisali historiografi, geografi, filozofi, govornici, gramatičari, znanstvenici, dakle uglavnom oni koji su se više zanimali za naučnu stranu nego za umjetničku obradu određenog predmeta, ali ima i onih koji se i u proznom stvaralaštvu približavaju svojim pjesničkim suvremenicima. Osvajanja Aleksandra Velikog proširila su znanje Grka o novim i nepoznatim zemljama, pa raste zanimanje za povijest, geografiju, etnografiju i slične discipline, ali i u tim djelima prevladava "učenost" u vezi sa zanimljivim detaljima. Povijest prestaje biti ispitivanje istine i ispunjava se novelističkim, retoričkim i dramatskim elementima.
Među onima koji su pratili Aleksandra na njegovim pohodima izdvaja se Aristotelov nećak Kalisten , koji u Grčkoj povijesti  obrađuje period od 387. p. n. e. do 357. p. n. e., i pod čijim se imenom sačuvao i spis O Aleksandrovim djelima . Ovo Pseudo-Kalistineovo djelo postalo je veoma popularno i tijekom mnogih stoljeća prerađeno je na mnoge druge jezike. Tu se Aleksandrov život pretvara u legendu, a njegovi pohodi u putovanja po bajkovitim i legendarnim krajevima. Lokalnu povijest obradio je Timej , čija je Povijest Sicilije  u 38 knjiga obuhvaćala razdoblje od najstarijih vremena do 289. p. n. e. U Ateni su tzv. atidografi analistički bilježili događaje u Ateni i u Atici. Sličnoga su oblika bile i kronike, među kojima je važan tzv. Parski mermer , mramorna ploča nađena 1627. na otoku Parosu, na kojoj su ispisani događaji u Atici od mitskog kralja Kekropa do 263. p. n. e.
Najznačajniji je povjesničar ovoga doba bio Polibije , jedan od rijetkih koji je tada shvatio ulogu Rima u svjetskoj povijesti. Za vrijeme trećeg makedonskog rata  aktivno je djelovao u Ahejskom savezu pa je nakon poraza stigao kao zarobljenik u Rim, gdje se upoznao sa aristokratskim obiteljima i ušao u krug Scipiona Mlađeg. Uz manje spise glavno mu je djelo Povijest , gdje je opisao povijest Rima i Kartage od 266. p. n. e. do 221. p. n. e., zatim opću povijest Grčke, Azije, Italije i sjeverne Afrike, širenje Rima i sukobe s Hanibalom i Antiohom, te najzad osvajanje Grčke i pad Kartage. U cjelini je sačuvano prvih pet knjiga, a ostale fragmentarno. Posebno je zanimljiva Polibijeva analiza ustava Rimske Republike i njegova teorija pragmatičke historiografije: smatrao je, naime, da je za povjesničara osnovno proučavanje dokumenata, ali i osobno upoznavanje s poprištem povijesnih zbivanja i osobno političko iskustvo.
Promjenom političkih prilika govorništvo gubi svoj raniji značaj i karakter i povlači se u retorske škole, gdje postaje vježba u raspravljanju o temama često sasvim udaljenih od stvarnog života. U nedostatku sadržaja retori teže za formalnim efektima, pa su se na toj osnovi razlikovala dva osnovna pravca u govorništvu: azijski i atički. Prvi se posebno njegovao u Maloj Aziji, pa mu odatle i ime, i bio je kićen, pun patetike i traženih metafora.
Do velikih promjena došlo je i na polju filozofije. Sve filozofske škole toga doba u središte pažnje postavljaju probleme etičkog djelovanja čovjeka, traženje smisla života i puta do njega. Najsnažnija ličnost helenističke filozofije bio je Epikur , koji je prihvatio Demokritov atomizam i zastupao materijalističpko shvaćanje svijeta, odbacujući mitološka i religijska vjerovanja, te smatrajući da samo oslobođen zabluda i neznanja čovjek može postići nepomućenost . Izvršio je snažan utjecaj na rimskog pjesnika i filozofa Lukrecija. Stoicizam, koji je začeo Zenon iz Kitija , u etici je dosta sliča Epikuru, premda polazi od drugačijih osnova. Stoici postavljaju zahtjev za povratkom prirodi i spoznajom prirode i njenih zakona kako bi čovjek mogao živjeti u skladu s njom, jer je i sam dio te stvaralačke i umne prirode.
Od brojnih značajnih znanstvenika, filologa, geografa i drugih učenjaka toga vremena – među kojima su matematiku proslavili Euklid  i Arhimed  – najsvestraniji je bio Eratosten , čije je glavno djelo Geografija , gdje je raspravljao i o obliku Zemlje, koju je smatrao kuglom i pokušao odrediti njen polutnik izmerivši luk jednog meridijana od Aleksandrije do Sijene.
Na povjesnoj, polupovjesnoj i mitološkoj tradiciji  razvila se pripovjedna proza. Euhemer  piše Sveti zapis , neku vrstu utopije koja govori o idealnom uređenju otoka Panheje, koje je Euhemer navodno posjetio. Aristid iz Mileta  sastavio je jednu od prvih zbirki ljubavnih pripovijedaka lascivno-erotskog sadržaja, pod naslovom Miletske priče . Poseban književni oblik, koji je po njemu dobio i ime, stvorio je Menip iz Gadare , koji je pisao spise sa satiričnom notom, i to mješavinom proze i stiha, pa se taj oblik naziva menipskom satirom. U tom je obliku napisan poznati Petronijev Satirikon.
Rimsko razdoblje grčke književnosti započinje padom Egipta pod rimsku vlast 30. p. n. e. i traje sve do 529. p. n. e., kada su po Justinijanovom naređenju u Ateni bile zatvorene i posljednje filozofske škole, premda kršćanske pisce ovoga razdoblja iz više razloga treba zapravo smatrati djelom bizantske književnosti. Već u 2. stoljeću p.n.e., a naročito od 1. stoljeća p.n.e.  počinje ekspanzija Rima na helenistički Istok. Helenističke države jedna za drugom postaju rimske provincije, a na čelo im umjesto dotadašnjih monarha dolaze rimski prokonzuli. Život u provincijama polako zamire, a grčka inteligencija počinje se seliti u Rim i među Rimljanima širi interes za grčka kulturna dostignuća. S propašću republike i s osnivanjem principata nastaje dugotrajni mir koji postepeno vraća određenu ekonomsku snagu istočnim provincijama. To se naročito osjetilo u doba Antonina u 2. stoljeću, kada je Italija izgubila ekonomski primat u Rimskom carstvu.
Veliki dio proznoga stvaralaštva u ovom razdoblju pripada historiografiji. Diodor Sicilijski , koji je živio u Rimu, napisao je opsežno djelo u 40 knjiga pod naslovom Biblioteka , od kojeg nam je u potpunosti sačuvano samo 15 knjiga, i koje je nazvano tako jer je prenosila odlomke iz različitih drugih djela, a analitički je obrađivala razdoblje od mitskih vremena do polovine 1. stoljeća p.n.e. Među grčkim piscima koji su obrađivali rimsku povijest bio je i Dionizije Halikarnašanin , koji je napisao Staru rimsku povijest  koja je obrađivala period do prvog punskog rata, dakle do početka Polibijeve Povijesti. Od 20 knjiga sačuvano je prvih deset i prvi dio jedanaeste, iz kojih vidimo da je volio kićeni stil i da je na povijest gledao kao na vrelo primjera za ljudsko djelovanje. Pisao je i spise o povijesti i teoriji govorništva, te rasprave o Demostenu i Tukididu. Teorijom govorništva bavi se i anonimni spis O uzvišenom , vjerojatno s polovine 1. stoljeća, u kome se osuđuje i suhoparnost aticističkog stila i bujnost azijanizma, pa i "učenost" helenističkih pisaca, te se promovira povratak na obrasce klasične epohe grčke književnosti. Više geografijom nego historiografijom bavio se Strabon , koji je napisao Povijesne napomene o vremenu prije i poslije Polibijeve Povijesti, ali koji je mnogo poznatiji po svojoj Geografiji  gdje je opisao tada poznate krajeve Europe, Azije i Afrike.
Židovsku povijest obradio je Josip Flavije , koji je napisao djelo O judejskom ratu , gdje opisuje Vespazijanove i Titove pobede u tzv. judejskom ratu , te spis Stara judejska povijest , gdje nastoji pokazati kako je Biblija starija od grčke povijesti.
Jedan od najpopularnijih pisaca, ne samo helenističke, nego čitave antičke književnosti bio je Plutarh , iz Heroneje u Beotiji, čija se velika književna baština od preko 120 naslova dijeli na dvije velike grupe. Prvu čine Etički spisi , u kojima sa stanovišta etičke problematike obrađuje najraznovrsnije teme – filozofiju, religiju, književnost, politiku, glazbu, odgoj – ali bez vlastite misaone originalnosti, već na osnovi goleme načitanosti. Drugu grupu naslova čine Paralelni životopisi , paralelne biografije po jedne rimske i jedne grčke povijesno značajne osobe, od kojih je sačuvano ukupno 46 biografija  i 4 bez para. Ponegdje su se poređenja nametala sama od sebe , ali većinom su vještačka , premda to nema značaja jer svaka biografija čini zasebnu cjelinu. Prema izvorima koje koristi Plutarh se ne odnosi kritički. Međutim, Plutarh i nije historiograf, niti je on to sam htio biti: svaka ličnost čiji život opisuje treba zapravo poslužiti kao jedan moralni primer, bilo loš bilo dobar. Zbog toga su ličnosti koje opisuje previše statične s već izgrađenim karakternim osobinama, ali nadareno pripovijedanje, interes za zanimljive anegdotske detalje i isticanje etičkih vrijednosti donijeli su Plutarhovim Životopisima veliku slavu u potonjim vremenima.
Dugotrajni mir i procvat istočnih provincija u 2. stoljeću nove ere doveli su do kulturnog oživljavanja koje se naziva "drugom sofistikom" ili "grčkim preporodom", tijekom kojega se budi interes za starinu, za oživljavanje starih kultova i običaja, a otvaraju se i službene filozofske i retorske škole koje potpomaže država. Ponovo se razvija javno govorništvo, a putujući učitelji, koji sebe nazivaju sofistima, poučavaju deklamatorskoj vještini raspravljanja. I premda je druga sofistika potakla interes za stare atičke govornike, bila je previše sadržajno isprazna i izvještačena da bi značajnije doprinijela književnosti. Najpoznatiji sofist toga doba bio je Dion Hrizostom , od koga je sačuvano oko 80 govora o raznim moralnim i književnim temama. Filozofska misao ovog razdoblja, pretežno eklektička, životari bez originalnosti u filozofskim školama: novih sistema nema, već se obnavljaju stari pravci. Filon  pokušao je povezati Mojsijevo učenje s grčkom filozofijom, prije svega Platonom.
Filozof i povjesničarr Flavije Arijan , Epiktetov učenik, objavio je svoje bilješke s predavanja, na kojima se uglavnom i zasniva naše znanje o ovom filozofu. Glavno je Arijanovo delo Aleksandrova anabaza , koja je na trezven način i s osloncem na pouzdane povjesne izvore obrađivala čitav život Aleksandra Velikog. Indijska povijest  više je geografija nego povijest Indije, Taktika  obrađuje vojnu vještinu, dok je spis O lovu  dopuna istoimenog Ksenofontovog djela. Stoička je filozofija imala mnogo pristalica u Rimu, pa je tako na tragovima stoicizma i car Marko Aurelije  napisao u obliku aforizama u 12 knjiga djelo Razmišljanja sa samim sobom . Popularna je bila i filozofija skeptika, čiji je glavni predstavnik Sekst Empirik  koji je prikazao filozofiju Pirona, osnivača skepticizma, u djelu Pironove postavke . Za povijest filozofije od velikog je značaja zbornik Diogena Laertija  Životi i mišljenja znamenitih filozofa .
Jedan od najjačih filozofskih pravaca ovoga doba jeste neoplatonizam, koji stoji pod jakim uticajem raznih religioznih shvaćanja i na kraju zapada u misticizam. Začetnik neoplatonizma je Plotin , čije je spise sredio i izdao Porfirije  pod naslovom Eneade . Posljednji značajni neoplatoničari bili su Jamblih , Porfirijev učenik i osnivač neoplatoničke škole u Siriji, zatim Proklo , koji je uglavnom pisao komentare na Platonova djela, te Simplikije , poznati komentator Aristotelovih spisa.
Historiografija 2. i 3. stoljeća dala je, osim Arijana, još nekoliko imena, ali ona nemaju veliku vrijednost za povijest književnosti, premda su za povijestu veoma značajne. Apijan  napisao je Rimsku povijest  obradivši događaje od Enejina dolaska u Italiju pa sve do svoga vremena. Najistaknutiji grčki povjesničar carskog razdoblja bio je Dion Kasije , čija je Rimska povijest  u 80 knjiga najopsežnija rimska povijest. Ovo je djelo važan izvor za poznu republiku i rano carstvo i pisano je plastičnim stilom, s očiglednim utjecajima Tukidida. Veliki je značaj Pausanijinog  putopisnog djela Opis Helade , koje donosi opis spomenika, građevina, skulptura, slika itd. iz različitih dijelova Grčke, koje je većinom sam vidio. Glavni izvor za povijest 4. stoljeća je Zosim  koji je obradio rimsku povijest od Oktavijana Augusta do Teodozija II.
Ovom razdoblju pripada najpoznatiji grčki satiričar Lukijan  iz Samosate u Siriji, koji je kao učitelj retorike proputovao veliki dio carstva. Sačuvano nam je više od 80 njegovih spisa, većinom u dijaloškom obliku, koji obrađuje različite strane života: filozofiju, umjetnost, književnost, religiju, moral itd. U početku šaljiv i duhovit, Lukijan u starosti postaje oštar kritičar i sarkastičar. Glavni predmeti njegove kritike su glupost, sujeta, licemjerje, filozofska pretencioznost, praznoverice, vjerski fanatici, uključujući i kršćane. Na primjer, Razgovori bogova  prikazuju bogove kao nemoralne i ništavne ličnosti koji sve vrijeme samo spletkare jedni protiv drugih; Tragični Zeus  je najsnažnija satira protiv praznoverja gdje se prepiru po jedan epikurejac i stoičar; Istinite pripovijesti  satira su na račun nevjerojatnih priča raznih romanopisaca o čudesima bogova i heroja.
Među znanstvenim piscima ovoga razdoblja važni su geograf Klaudije Ptolemej , autor Velikog sistema astronomije u kojem zastupa geocentrični sustav i liječnik Klaudije Galen , uz Hipokrata najpoznatiji antički liječnik, čiji spisi sadržinski predstavljaju vrhunac antičke medicine.
U 4. stoljeću sofistika je zastupljena još nizom istaknutih imena od kojih su najznačajniji Libanije , Temistije , Himerije  i car Julijan Apostata .
Tematika privatnog života i intimnih osjećaja obrađuje novi oblik, koji su antički teoretičari nazvali "pripoviješću o osobama", a koja je danas, pomalo anahrono, dobila naziv roman. Od grčkih romana sačuvani su uglavnom oni koji obrađuju ljubavnu tematiku: tu se većinom opisuju izmišljeni likovi, i to zaljubljeni par koji se mora rastati, a zatim nakon mnogih pustolovina i muka ponovo nalaze jedno drugo i nastavljaju sratan život. Najvažniji od sačuvanih antičkih grčkih romana jesu Haritonova  Povijest o Hereji i Kaliroji  te Efeske priče  Ksenofonta iz Efesa . Sredinom 2. stoljeća na roman počinje utjecati druga sofistika, pa on postaje jedan od oblika sofističke proze, kako se najbolje vidi iz djela Longa , autora pastirskog ljubavnog romana Dafnis i Hloja . Novina u prikazu ljubavnih zgoda sastoji se tu u tome što je za pozadinu radnje uzeta pastirska sredina i što se umjesto uobičajenih lutanja i pustolovina opisuju etape otkrivanja ljubavnih osjećaja. Među sofističke romane pripadaju još Heliodorove  Etiopske priče o Teagenu i Harikleji i Priče o Leukipi i Klitofontu Ahileja Tatija .
Dominacija proze na gotovo svim književnim poljima potisnula je u drugi plan poeziju. Na kratko je u 4. stoljeću zablistala epska poezija. Kvint Smirnjanin  sastavio je podužu poemu Poslije Homera  o događajima u trojanskom ratu nakon Ilijade, Nono  je napisao veliki ep o Dionizu , a Muzej sastavio je Priču o Heroji i Leandru  – dražesnu priču o mladiću Leandru koji je s azijske obale Helesponta svake noći plivao na europsku obalu svojoj voljenoj Leandri, ali se jednom prilikom utopio, pa je u smrt za njim krenula i njegova dragana. Od lirskih vrsta najduže se zadržao epigram, a polovinom 6. stoljeća sastavio je Agatija  zbirku njemu suvremenih epigrama, od kojih 100 iz njegovog pera, koja je poslužila kao jedan od izvora za Palatinsku antologiju.
Škola neoplatonizma bila je uperena protiv kršćanstva, koje je sve više prodiralo u sve slojeve helenističkog društva, pa je car Justinijan 529. godine naredio zatvaranje filozofskih škola u Ateni. Time se završava antička grčka književnost, kršćanstvo postaje društveni i kulturni pokret novog doba koje je upravo nastupilo, a Europa ubrzano zaboravlja gotovo svu kulturnu baštinu stare Grčke. Proći će skoro tisuću godinu prije no što će učeni ljudi na Zapadu ponovo otkriti grčku književnost i, oduševljavajući se njome, njene vrednosti odlučno uperiti protiv kršćanskih dogmi u nastojanju da od religije emancipuju društvo, kulturu, znanost i filozofiju, započinjući tako period humanizma i renesanse.
    * Datum zadnje promjene na ovoj stranici: 15:50, 11. kolovoz 2008.
    * Sadržaji se koriste u skladu s GNU Free Documentation License.